tere knezu Marku potihora besijaše: - Je da mi te mogu, mili brate, umoliti, nemoj to mi vaditi sabljice iz srdašca, mili brajene , dokle ti ne naručam do dvi i do tri beside. Kada dojdeš, kneže Marko, k našoj majci junačkoj, nemoj to joj, ja te molim,
. Kada mi te začuju moje ime klikujući, kleti gusari, taj čas će od tebe junaci razbignuti, kako su se vazdakrat, brajene , razbigovali kada su te začuli moje ime klikovati. A neka da ti vidi tvoja ljubima družina, koji me si, tvoga brata, bez
Sa naviše pokrajine: "A već sam ti, brajo, strijele istrijeljao, Nego ti se lukom branim." A brani se, brani, moj mio brajene Sva su braća polak tebe, Er te braća neće vik ostaviti, Za brata će glavu izgubiti. "