, ali je umro prerano 1502. godine. Pored moštiju oca Stefana i njegove mošti su bile pohranjene u novoj zadužbini Brakovića anastiru Krušedolu. Maksim postaje 1513. mitropolit beogradski i celog Srema. Upokojio se 18. januara 1516. i
žandarmerijskog narednika pok. Bogdana Lončara bivšeg iz Zvalake i žandarmerijskog kaplara pok. Milenka Brakovića biv. iz Zavlake po zahtevu za rehabilitaciju predlagača Stane Munjić novinara iz Šapca ul. Vlade Jovanovića br. 3,
Udbina od oca Koste Lončara i majke Milice umro u Beloj Crkvi Opština Krupanj dana 07.07.1941. godine i Brakovića biv. iz Zavlake žandarmerijskog kaplara rođen 1902. godine u Donjoj Vrbavi Opština Gornji Milanovac od oca Koste
biv. iz Zavlake žandarmerijskog kaplara rođen 1902. godine u Donjoj Vrbavi Opština Gornji Milanovac od oca Koste Brakovića i majke Jovanke umro u Beloj Crkvi Opština Krupanja 07.07.1941. godine, pa se:
raspravu, izveo sve predložene dokaze pa je našao da je zahtev za rehabilitaciju pok. Bogdana Lončara i pok. Milenka Brakovića osnovan zbog čega je isti usvojen u smislu čl.5 Zakona o rehabilitaciji u svemu kao u izreci ovog rešenja.
kaplarom Milenkom Brakovićem koji je rođen 1907. godine u Donja Vrbova Opština Gornji Milanovac od oca Koste Brakovića i majke Jovanke.
grupa se udaljila. Nakon kratkog vremena od njihovog odlaska pojavila se patrola žandarma Bogdana Lončara i Milenka Brakovića , o njihovom nailasku naoružanu grupu je obavesti Vladan Bojanić koji ih je sustigao i dok su žandarmi razgovarali sa
pištolja pucao u pravcu Bogdana Lončara koga je pogodio u stomak a Cvetin Soldatović je iz puške pucao u pravcu Milenka Brakovića kojeg je pogodio i odmah usmrtio. Zatim su od ubijenih žandarma uzeli oružje i udaljili se.
KPJ i opravdati nasilno uspostavljanje vlasti na kraju drugog svetskog rata. Slavljenje ubistava Lončara i Brakovića ostavilo je dugotrajne negativne posledice i sprečilo proces nacionalnog pomirenja i prevladavanja još uvek
KPJ. On je u Beloj Crkvi, na lokalnom ivandanjskom seoskom vašaru, ubio dvojicu pripadnika žandarmerije Milenka Brakovića i Bogdana Lončara. Ovaj događaj prihvaćen je kasnije kao početak ustanka u Srbiji (Jugoslaviji). Odluka o podizanju
crkve 2000. Dve godine kasnije, Udruženje za očuvanje srpske tradicije [ na istom mestu ] podiglo je spomenik i Milenku Brakoviću . [ 2 ]
- ih godišnje posećivalo između 50.000 i 100.000 posetilaca. [ 3 ] Brakovića , dvojice žandarma u kvislinškoj službi, ubijenih 7. jula 1941. u Beloj Crkvi pokraj Krupnja, rehabilitovanih od
, pokušaćemo da predstavimo kao primenjenu paradigmu Zakona o rehabilitaciji. Sudska rehabilitacija Lončara i Brakovića uz sudsku rehabilitaciju ministra Momčila Jankovića, člana dve kvislinške vlade (osuđenog na smrt odlukom Vojnog
oružanog sukoba). Brakovića , tendenciozno tumačili dostupne istorijske izvore koji govore o događaju u Beloj Crkvi i ignorisali pojedina
: Komunisti nisu pucali u sluge okupatora, već u državu kao instituciju. () Slavljenje ubistva Lončara i Brakovića , ostavilo je dugotrajne negativne posledice i sprečilo proces nacionalnog pomirenja i prevladavanja još uvek