slovenskih naroda i rađanja njihovog nacionalnog duha. Brankačo (Giovanni Brancaccio), redovni profesor moderne istorije na Fakultetu za Strane jezike i književnosti
u Peskari (Facoltà di Lingue e Letterature Straniere, Università degli Studi G. d Annunzio Chieti-Pescara). Brankačo je autor brojnih izdanja o istoriji i stanju juga Italije, za koja je dobio nagradu Kasano (Cassano) 2006. godine, i od
(Molize u srednjem veku i u modernom dobu. Istorija jedne regije) (Napoli, 2005). Za nas je posebno važno i to što Đovani Brankačo ima u pripremi monografiju o Nikoli Tomazeu i dalmatinskom pitanju, kod istog izdavača.
Italije više decenija posle čuvenog izdanja Slovenskih pisama koje je priredio Fabricio Kanfora [ 3 ] Đovani Brankačo je dvostruko zadužio čitaoce. Radi se o delu koje je obostrano i istovremeno korisno i dostupno kako stručnjacima,
, London 1832). U opširnom uvodu (9 - 58) koji nosi naslov Mazzini e la questione slava (Macini i slovensko pitanje), Brankačo se prvo usredsređuje na Macinijev život, a zatim na njegovu misao, političku akciju i dela. Brankačo podvlači da je
pitanje), Brankačo se prvo usredsređuje na Macinijev život, a zatim na njegovu misao, političku akciju i dela. Brankačo podvlači da je Macini bio potpuno pristupio demokratskim romantičarskim idejama, kao i da treba uvek imati na umu
pojam naroda, te pribegavanje književnoj publicistici kao sredstvu političke akcije. Brankačo da je najvažnije to [ ] da je sa Mladom Italijom Macini stvorio modernu političko-republikansku stranku, čiji akcioni
austrijske, toskanske i papske policije, kao i iz sudskih spisa. [ 4 ] (19) Brankačo razmatra istoriju objavljivanja Slovenskih pisama, u kojima je Macini nastojao da rasvetli slovensko pitanje koje
, pa je to Macini i obradio, u fazama, a za nas je posebno važno to što je Macini stavio naglasak na Slovene na Balkanu. Brankačo je pomenuo i Macinijev spis Međunarodna politika (1871), u kome je Macini naglasio važnost koju za Italiju ima savez sa
da daju podršku pobunjeničkom pokretu Slovena na Balkanu, a sve to naravno u antihabsburškoj i antiturskoj funkciji. Brankačo zaključuje svoj predgovor Macinijevim Slovenskim pismima naglašavajući ideju patriote iz Đenove o italijanskoj
približavaju Macinijevim spisima o Slovenima, nezavisno od stepena poznavanja problematike o kojoj je reč. Brankačo je posve stručno pripremio izdanje Macinijevih Slovenskih pisama koja se na taj način, napisana savremenim jezikom i