i zaštiti, a zapravo su konzervirali predubeđenje da su Nemanjići osvajači, a ne oslobodioci i Kosova i Metohije. Arheolozi najčešće nisu imali pristupa prilikom iskopavanja pogledajte publikovane izveštaje. To isto, predubeđenje, ili zadatak, usmeravali su i odnos prema dvorcima Nemanjića. Nije moglo biti osporeno da su oni postojali, ali je to relativizovano ismevanjem arheologije kroz pogrešno sprovođena iskopavanja, na primer istraživanje navodnog dvorca Brnjaci , a sa druge strane kroz istoriografske konstatacije da oni postoje, što se onda uzelo kao dovoljno. I u tako bačenoj prašini u oči, nestanu važne činjenice. Prvo, Srbi nisu imali prestonicu, već je ona bila tamo gde boravi vladar ili gde se održava skupština. Drugo, najviše dvoraca Nemanjića je grupisano na jugu Kosova, kod današnjeg Uroševca, a to su Pauni, Nerodimlje, Svrčin i Štimlje i malo dalja Priština, što znači da je tu bilo glavno prestono zborište Srbije, a ne u Rasu
, bez obzira na veru i poreklo, govore samo srpski, jedino četiri mala sela govore albanski. [ 46 ] Najveći etnički poremećaj desio se kasno, tek posle 1878, kada su planski kolonizovani muslimani srpskog porekla. Oblast Ibarski Kolašin, niz Ibar do njegovog skretanja na sever, smenjuje svoje srpsko stanovništvo krajem XVII veka, no svi pokušaji Albanaca iz Metohijskog Podgora da se prošire na sever prema Novom Pazaru lomili su se o kolašinski otpor, naročito naroda sela Brnjaci . Oni su za poslednjih sto godina bili bedem prema albanskom nadiranju iz Metohije i niz Ibar. [ 47 ] Novopazarska kotlina, između Rogozne, Golije i Pešterske visoravni, politički je i duhovni centar najstarije srpske države. Gusto naseljena Srbima do velikih seoba, ona ni tada nije potpuno zapustela. Jedan deo Srba je islamizovan; to su muslimani srpskog govornog jezika, oblast ka kojoj je naročito gravitirala malisorska struja iz Albanije, odnosno iz Metohije i sa
". Prvog mjeseca ove godine on je usredotočio svoja razmišljanja na deveto i deseto poglavlje evanđelja po Ivanu . Brnjaci naselje u opštini Zubin potok ( Kosovo i Metohija ), 25 km zapadno od Kosovske Mitrovice. posebna zanimljivost ovog naselja i danas ostataka nekadašnjeg utvrđenja je Jerinino selo ili Jelač Do koji je bio dvorac Jelene Anžujske ( žene kralja Uroša I ). Ostaci vezani za ovo utvrđenje se mogu naći na sastavcima na razmeđu Brnjačke i Oklačke reke pri samom ušću u Ibar gde je živela kraljica Jelena. Takođe su ostale i ruševine crkve Svete Nedelje .
koji bi da ispune svoj godišnji odmor jednim nesvakidašnjim vikend događajem . Brnjaci u Zubinom potoku, Tvrđave na Zvečanskom visu daje dosta mogućnosti za istaživanjem istorijskih priča sa ovih prostora. Ukoliko znatiželjni požele da zađu Južnije od Ibra otvoriće se široki spektar znamenitih i značajnih lokacija .
šuraka, kralja Ladislava Četvrtog, brata njegove žene Kataline. Nedugo zatim, povukavši se u Zahumlje, Uroš se zamonašio, dobivši ime Simon, i umro je najverovatnije 1. maja 1277. godine. Sahranjen je u svojoj zadužbini, Sopoćanima. Iako teško, Jelena je ipak oprostila sinu nasilno preuzimanje vlasti. Kraljica majka dobila je na upravu posede u Primorju ( Zetu i Trebinje ). U unutrašnjosti Srbije, pod njenom upravom bio je Plav na gornjem Limu, kao i pominjani dvorac Brnjaci . Oko 1280. godine, Jelena je primila monaški zavet i postala monahinja Jelisaveta. Bilo je to u crkvi Svetog Nikole, kod Skadra, koju je pretvorila u pravoslavni manastir. Upokojila se 37 godine od muževljeve smrti 8. februara 1314. godine, u Brnjacima. Sahranjena je u svojoj zadužbini, crkvi Svete Bogorodice u manastiru Gradac. MIRENjE SVIH PROTIVNIKA Jelenin uticaj na Uroša da uđe u savez s Karlom Anžujskim nije bio mali, a Karlova politika je bila mirenje svih
moljaše nju za oproštaj, jer osećaše da beše pogrešio protiv roditelja svojih. Pobožna mati ga prekori zbog postupka njegovog, posavetova ga da se u buduće čuva i pazi, Jer ovaj naš sujetni život na zemlji, nije život, no ljuta smrt ", pa na suze i plač Dragutinov dade mu svoj roditeljski oproštaj i blagoslov. Tom prilikom ona dobi od njega na upravu zapadni deo Srpske države, i to na Primorju: od Dubrovnika do Skadra, a u unutrašnjosti: Plav i Gusinj na gornjem Limu, i zamak Brnjaci u gornjem toku reke Ibra. Samodržavno vladajući u svojoj otadžbini, zemlji Srpskoj, Dragutin beše čestit i pravedan vladar. Jer u dane njegova kraljevstva, čega i mi svedoci bismo, veli Sv. arhiepiskop Davilo II, ne beše kod njega ni u zemlji njegovoj nepravde, gordosti, ni gramzivosti. Jer ovaj blagočestivi svagda postupaše po onoj reči proroka: "Nepravdu omrzoh i odvratna mi je, a zakon Tvoj zavoleh" ( Ps. 118, 163 ). No Božji putevi su neispitani i nama ljudima
i razvijanjem prekogranične saradnje sa organizacijama i udruženjima koja imaju iste ili slične ciljeve i potrebe . Brnjaci , 8. Zvečanski grad, 9. Maglič ( Jerinin grad ), 10. Vrhlaba, 11. Stari Ras, 12. Dubovska kula, 13. Novopazarska tvrđava, 14. Obođe, 15. Jelašci Ovaj broj tvrđava nije konačan udruženje nastavlja dalje istraživanje i upravo ovih dana obilazi teren u potrezi za utvrđanim gradovima iznad Rudnice i u ataru sela Nosoljin Mogu se prijaviti i ekipe koje će predstavljati svoje gradove tj. moderne tvrđave ovog vremena. Primera radi tvrđava Kragujevac ili tvrđava Smederevo itd.