, ali tamo nije naišao na razumevanje, jer je u toku smena Saveta bukovačke Mesne zajednice. - Očigledno od njih nema vajde. Ja nemam para za
, proterivanju nesrpskog stanovništva iz nekoliko sela, posebno sela Bukovačke Čivčije, navodi list.
, što će biti sve do pred kraj prošlog veka. Ozbiljnije krčenje Bukovačke šume počinje 70 - tih godina XIX veka. Time su obezbedjena sredstva za
koji će u budućnosti doživeti potpuno krčenje i kaldrmisanje. Bukovačke šume više nema, dok se Šikara prostire na 16.50 hektara. Otprilike isto
Mali Miličić) bila ucrtana istoimena šuma, znatno manje površine od Bukovačke šume. Bukovačka šuma i Šikara bile su ucrtane i na zemljopisnoj mapi
zvanično iskazano). Bukovačke šume iz 1823. godine, a na opštoj mapi somborskog atara, sačinjenoj
fondova iz Sremskih Karlovaca, navodi se izvod iz protokola krštenih bukovačke crkve, a prepis je datiran 1940. i iz njega se može videti da je Milica
turistička zona - investiciona lokacija površine 4 hektara, komplks Bukovačke banje sa hotelom Staro zdanje i Šumadija, te industrijska zona Stojnik
počelo je i ozelenjavanje grada, pa su donete 362 bagremove sadnice iz Bukovačke šume, koje su zasađene u unutrašnjoj varoši, odnosno u današnjem
. Gradski šumar je tih godina bio Isidor Milovanović, a neposredno kraj Bukovačke šume postojala je i lugarnica.
su dve gradske šume zauzimale 1.165 jutara). Na krčevini nekadašnje Bukovačke šume gradska uprava je, sedamdesetih godina XIX veka, izdavala zemlju
somborskih lubenica i dinja. Kao poslednji tragovi nekada velike Bukovačke šume, ostali su, do pred kraj Prvog svetskog rata, nekoliko starih
. Ali znao je da se to neće dogoditi. A Bog kao da je zauzet žetvom šture bukovačke pšenice prestao da mu vraća telefonske pozive i na poštu ne odgovara.
je turska Sokolska nahija uglavnom obuhvatala Soko i muslimanska sela bukovačke knežine.