dvorištu se nalazila gomila drvene građe koja je tamo ležala od prije deset godina kada je bio iskrčen bukvik
šesnaestogodišnjak zarobljen 14. septembra 1992. godine, nakon što su bošnjačke i hrvatske jedinice zauzele Bukvik
zašaputala je. Ali on nije odlazio; sve do pred zoru kada se šumska jarebica počela javljati dole u bukviku
sede na travu, izvadi pletivo iz pletivačice i uze plesti. Nije obišla ni dve-tri igle, a bahnu ozdo iz bukvika
nešto beše. Znaš onu staru izreku jebeš zemlju koja Bosne nema. Odgovara mi kabinet presednika Miće Bukvika
srpski grad posle Beograda) u gradu danas ostalo ne vise od 5000 Srba. Ili npr. slican zlocin u selu Bukviku
možemo reći da sa četništvom nije imao ama baš ništa onda je to bukvinska parohija. Dosta je bilo u Bukviku
porodice poginulih položili su cvijeće na spomenik. Osvećeno je slavsko žito i prelomljen slavski kolač. Bukvik
mučenju i nečovječnom postupanju prema civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti sa područja Bukvika
na istraživanjima ratnih zločina jer, kako kaže Lujić, nema osnova za suspenziju. POGROM U BUKVIKU U Bukviku