prejedanja gubitak težine se ne sme postavljati kao cilj, već je cilj rešavanje problema odnosa prema hrani. Bulimična osoba može se osećati krivom čak i ako pojede jedan kolačić, ako je kao cilj postavljen gubitak težine. Takođe, ukoliko
telima, kao da imaju amneziju. Za vlastoljupce ne postoji sećanje, ni savest, ni krivica, samo neutoljiva, bulimična glad za moći. No, ubice će biti ubijene, fatalni mehanizam istorije će se opet ironično iskeziti, jer će otimači vlasti
psiha razvija, mehanizmi se usložnjavaju i skrivaju, ispreplitani i sažeti se smeštaju u podsvest. Dolazi do toga da bulimična osoba ni u odraslom dobu nije integrisala i pomirila te suprotnosti. Hrana, rečeno je, simbolički reprezentuje majku
, odnosno ljubav. Pošto je ta majčinska ljubav bila i dobra i loša, a nikada pomirena, i hrana se percipira na isti način. Bulimična osoba želi ljubav i odnose, pa samim tim i unosi hranu u sebe, međutim, unos hrane predstavlja i unos onog
samopomoći: Jedna od često nuđenih metoda samopomoći je, takozvano, vođenje dnevnika. Zapravo radi se o tabeli, koji bulimična osoba svaki dan, nakon svakog obroka popunjava. Suština je u svakodnevnom vođenju beleški o ishrani na sledeći način: