napisao dve posebne rasprave: jednu - caru Teodosiju Mlađem, a drugu - caricama Pulheriji i Evdokiji. Pulherija je bila careva sestra, a Evdokija
; i zahvaljujući toj hučnoj slavi, čak u naše doba, jedina među tolikim caricama koje su se izređale na prestolu Vizantije, Teodora ostaje poznata i
u svim svetim balkanskim: u blagočestivim carevima, blagovernim caricama i botonosnim patrijarsima i sveštenicima; u svetogorskim
, iz bilo kog naroda carstva, mogao je da postane car. Slično je bilo i sa caricama , i drugim najvišim državnim dostojanstvenicima. Iz Romejskog
kompanija, i na sajtu informatike, ali ne, niko carevima i caricama nije doneo na noge, i procitao, posto bi ih verovatno mrzelo da citaju i
porodičnog života srednjih klasa. O velikim ličnostima, carevima i caricama , papama i patrijarsima, ministrima i vojskovođama, o svima onima.
. Još nam je u živom sećanju ushićenje s kojim je govorio o vizantijskim caricama u Solunu 14. veka, raspravi koju nije mogao da dovede do kraja. Bili su to
: naredio je da se prema njegovoj ženi i majci postupa kao prema caricama a prema deci kao prema carskoj deci i da se ništa ne učini što bi ih moglo
Petrovića-Njegoša ili Zaharije Orfelina posvećivani ruskim caricama , carevima ili najvišim ličnostima na ruskom dvoru. Končarevićeva
ni o cemu sem o receptima i zimnici (hit oktobra), kad sam bombardovana caricama , kraljicama i ikonama svih vrsta, kad vidim kako u crkvi klece cela