. No ne samo o godišnjem prazniku svom sveta velikomučenica izlivaše iz česnih moštiju svojih takvu miomirisnu i celebnu krv, nego ponekad i u drugo vreme, naročito pak kada arhijerej te crkve bivaše čovek bogougodnog vrlinskog života.
požar u Novgorodu. Usred požara mošti ovoga svetitelja ne sagoreše, nego naprotiv, počeše posle toga projavljivati celebnu silu i ispuštati divno blagouhanije.
proslavi svetog ugodnika svog ne samo u životu, nego i po prestavljenju njegovom, jer česnim moštima njegovim darova celebnu silu, i dobijahu isceljenje vrlo mnogi bolesnici, koji se doticahu česne rake njegove. A kad zločestivi car Lav
? I ne beše li ta bakarna zmija čudotvorni lik koji je čudesno isceljivao one koje ujedahu žive zmije? A ova zmija imađaše celebnu silu ne od sebe već od Onoga čiji praobraz ona beše, jer ona praobrazovaše Hrista Spasitelja našeg, koji se imao podići
tamnice odmah otide u druge krajeve propovedajući reč Božju, i već se ne pojavljivaše u Jerusalimu. A te verige dobiše celebnu silu od apostolskog tela, koje beše čvrsto vezano njima. I kao što Pavlove čalme i ubruščići, zato što behu natopljeni
I sluge ga tukoše sve dok ne malaksaše. Tada ustade sveti Aleksandar i reče: Gospode Bože, blagoslovi ovo drvo i podaj mu celebnu silu, jer pod njim stradah za presveto ime Tvoje. - I od tog vremena rod i lišće toga oraha isceljivahu od svake bolesti.
; a ovom izvoru, silom Tvojom izvedenom, kojim Ti obnovi drevno čudo, naredi da teče do svršetka sveta i daj ovoj vodi celebnu blagodat i silu u slavu Tvoju, Hriste, i Tvoga Oca i Svetoga Duha, a u spomen nas slugu Tvojih četrdeset i pet mučenika,
sišavši k nama i postavši čovek, rečju isceljivao gubave, - pogledaj i sada na nas i na ovu vodu, blagoslovi je i podaj joj celebnu silu, da mogne očistiti od gube ovog čoveka na proslavljenje svetog imena Tvog. - Pošto se pomoli tako, i vodu oseni
bi poslan da se umije i progleda slepac od rođenja kome Gospod pomaza oči kalom od pljuvačke. Ta voda i danas ima izvesnu celebnu silu, jer posetioci svetih mesta jerusalimskih pričaju da Saraceni, koji po popuštenju Božjem žive tamo, a čija tela
drvo davaše veliku senku u kojoj počinuše zamoreni putnici. Od toga dana to drvo dobi od Hrista Gospoda čudotvornu celebnu moć, da isceljuje svaku bolest na ljudima. Potom odoše svešteni putnici u selo Matareu. Blizu sela ugledaše jedno drvo
drvo istruli i propadne. Kad je drvo palo, mnogi poklonici odsecali su grane i nosili sobom kao spomen iz manastira i kao celebnu relikviju. No kad su grane sasečene, stablo se više nije dalo nikako seći. I dan danas stablo leži položeno pored zida
. Pri toj delatnosti naročito mu pomagaše sv. Naum. Činio je čudesa i za života svoga, kao što njegove mošti projavljuju celebnu moć do današnjega dana. Posle velikog truda i verne službe Bogu upokojio se mirno u Ohridu 916 god. Čudotvorne mošti
iz njegovog groba teče celebno miro, pri čemu se svakovrsni bolesnici isceljivahu koji se njime sa verom pomazivahu. Celebnu silu toga mira iskusi na sebe gorespomenuti velmoža Lav. Njemu se dogodi da se ponovo razboli celim telom, i ležaše kao
ga carem judejskim. I nađoše ga u Vitlejemu, gradu Davidovom, u ubogom domu, i podnesoše mu darove: carsko zlato, celebnu smirnu i miomirisni tamjan. I pošto My se pokloniše. vratiše se u svoju zemlju. Trideset godina posle toga, moj praded