slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "cezaropapizam".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
iz Justinijanovih zakonodavnih akata opravdano može govoriti o cezaropapizmu (dominaciji države nad crkvom kao ranovizantijskoj specifičnosti),
načela odnose između crkve i države. To bi ono što će se docnije nazvati cezaropapizmom , neograničena vlast careva nad crkvom; a istočno sveštenstvo,
meša i u crkvene poslove kao "episkop izvan Crkve" (Caesaropapismus - cezaropapizam ).
ništa nije nedostajalo poslednjih 1000 godina, a najmanje cezaropapizam .
Srpska pravoslavna crkva u Srbiji i država: klerikalizacija ili cezaropapizam jasno je i argumentovano pokazao da u Srbiji danas ne postoje istinske
transformacije hrišćanske religije kroz epohe papocezarizma i cezaropapizma na Zapadu, u Rimu, i na Istoku, u Konstantinopolju, a od Luterove
ukazuju na iskušenja koja je ta uloga nosila sa sobom. U slučajevima ' ' cezaropapizma ' ' Crkva je preduzimala dužnosti političkog instrumenta koji
prema Crkvi premda je realno ublažila neke zahtjeve programa svog cezaropapizma . U odnosu prema redovnicima i nadalje su ostali na snazi temeljni
božjim namesnikom na zemlji, koji se brine o državi i spasenju duša ( cezaropapizam ). U 18. veku imamo pojavu raskolnika koji oglašavaju propast
formalno, ideološki preoblačila u crkvu, dobijali su se razni oblici cezaropapizma i državne crkve, a kada se crkva svodila samo na političku dimenziju,
odnosa osim papocezarizma. On je raspravljao i o pojavi komunističkog cezaropapizma koji je omogućavao tehnologiju političkog kontrolisanja crkve od
islamskih zemalja odnos države i crkve mogao bi se opisati kao cezaropapizam (na primer, u Saudijskoj Arabiji) mada ima zemalja u kojima postoji
evropskog civilizacijskog nasleđa. cezaropapizam , naziv pontifex maximus održao se i mnogo vremena posle propasti Rima,
s modernom političkom kulturom i demokratijom, usled ukorenjenog cezaropapizma u srpskoj crkvi, i konačno 5) na podršci i razumevanju zapadnih sila (u
tekstove koji su u odnosu na aktuelne ideje i odnose u Vizantiji ( cezaropapizam , dominacija države nad crkvom) predstavljali povratak starom,