U pohvalu grada Dubrovnika, Hanibala Lucića: Pravda je temelj tvoj, razum je tvâ pića / tve stanje i pokoj počiva njih cića /... Dubrovniče, časti našega jezika / kâ cvateš i cvasti vazda ćeš dovika.

miriše na barut. cići zimi nije hladno Kako? Pa lepo kad mu srce greje atraktivna manekenka iz Majamija Analisija Čaves. Iako zbog obaveza ne

ji raskidivahu i psom bacahu. Taku opačinu Rvati podnit ne mogući, isikoše sve glavare francuzske po svojim državam; i cića toga velika vojska francuzska došla je na nje, s kojom se Rvati sedam godišta biše i sve š njiovim vojvodom isikoše. Na

od cesara i kralja ungarskoga Sigismunda, uteče se caru i od njega primi pomoć protiva Ostoji, kralju bosanskomu. Cića toga nevirna dila digla se je silna vojska ungarska protiva njemu i dođe u Bosnu, prid kojom bihu glavari Ivan, palatin

cara i despota raških kćeri gospodične, rajska biješe kijeh lipota, bijehu carom ljubi slične. Tvoji djedi toga cića unuci su bili cara - slavna Ivana Palkošića, Đurđa despota i Lazara. Pače Zmaj se ovijem putom u Orlovo gnijezdo umjesti

. Najprije mudar način gleda da uzdrži što je njegovo, prostire se pak naprijeda i prihitat ište novo. Carstvu tvomu cića toga spomenut se meni vidi s krunom kralja poljačkoga sprva iskat da mir slidi. I pozno si i vidio sred krvava ljuta boja,

žudi. Uto i Osman car mogući svim veliku želju ćuti, glas od mira čekajući s poljačkijem kraljom čuti. S mnogom mislim cića toga, što je plahos sva zaliha, cijeni i sudi da je od svoga poklisara lijenos tiha. Vas dan, pače još pokoje sebi i druzim

li tvi se glase vitezi oni i junaci ki Istok stavit vas poda se s malijem vojskam biše jaci? Ti li si ona puna hvale koja cića znanja tvoga zvaše puke sve ostale bez razbora i razloga? Ah, obrati sad se na te i nevoljno bitje pazi: nevjerstvu su

Sunčanice na sjediljke sej ljuvene odsvud mlaci i mladice skupiše se nebrojene. Ona mlada, zasveda je mučna u srcu cića toga, poslušna se kazat haje zapovijedim ćaćka svoga. Sve najlijepše gube ime prid uresom nje uresa jak prid suncem

sinu biješe dana; i ki je ona jad i smeću i ćutila i podnila, čim na starcu svim mrzeću draga je mlaca promijenila; i ko paka cića toga sin mu se je poturčio, i iz gospostva herceg svoga s djecom inom prognan bio. Zapopijeva drugi opeta ko Biogradu

draga i vesela; ali vele veća i jača u kraljevskom srcu biva čas ka strijele tve potlača i sve sile pridobiva. Nije čudo cića toga Sokolica svijetla i mila cara Osmana ljubljenoga da je slidit ostavila. Trudno mladoj bi podnijeti, i smetena tim

. Njeka ćaćka draga svoga, njeka bratju milu a nika uzdišući ljubljenoga zove u pomoć vjerenika. Još slobode slatke cića ne pristaju sa svom moći vapit slavna kraljevića da ih otet bude doći. Ali se od njih svijeh zamani ciči, plače i tuguje, u

gledati. Tiho stavnijem pak riječima odgovara poklisaru: "Prijazan se od nas prima i žuđeni šlje mir caru Naviješteno cića toga od našega biće tebi kandžilijera velikoga uvjetovat što je trijebi. "Prista slavni kralj ovdira, i paši se u čas

listi. Prima ih rado i veselo paša i smiren svim se otkriva, i za veću čas na čelo postavlja ih i celiva. Poklanja se pak, i cića ugodnijeh jur oprava kralja i slavna kraljevića slavi i vijeću hvale dava. Ali je i paša opet bio hvaljen, častjen i

; bez svakoga tere veće tako ufanja tužna ostaje; tolike joj rastu smeće da život malo haje. Ona otkada najprije cića zaplijenjene sve ljubavi od mlađahna Ugričića mušku odjeću na se stavi, pače u turskom Carigradu otkad pod tom mirnom