. Svi su dobrodosli u kafanicu. cošku i naruce turu..... pa drugu... i tako redom. Posle tamo neke ture jedan nekako ustade i objani kolegi, preplicuci
kazem da neću ni zakoga glasati. Muka mi je više da od mene neko stalno nešto ište, prosjači. Ovi su preterali. Iz svakog coška se čuje daj glas, daj glas. Prose za glas. Ne dam nikom glas. Ovo je prosjačenje za moje, naše, vaše 4 godine života. Za
domovi. Pošto su â šljakeriâ na vlasti onda im ovakve â vileâ i sleduju. Ha No... dakle, sirotinja izbija iz svakog coška . Svuda neke gume, korita i lavori. Veš se suši. Ponekad mala decica istrce. Poneko se oklizne, padne i place. Majka
sekta, KOS. (Ta tri slova inače pružaju i mnogo jednostavnije objašnjenje svega vezanog za Koštunicu i društvo iz coška . Mnogo jednostavnije a podjednako tačno...)