i sudskim sankcijama, ili pak podstrekavani od igumana crnorečkog Nikolaja i njegovih poslušnih trabanata, bili su juče pred
Bugarima postojao problem razgraničenja između kulskog i crnorečkog okruga navela je V. Stojančevića na pogre šan zaključak o
Vidinskog sandžaka iz 1455. godine, ali, tek formiranjem Crnorečkog okruga (1834), ova sela povezuju se mrežom puteva sa drugim
Mijatovića koja potvrđuje da je novac za uplatu crnorečkog sajta stigao od Desanke Krstić iz Toronta. Ovo potvrđuje da
može da se kaže da je ovakva aktivnost odbeglog dela bivšeg crnorečkog bratstva, kao i jeromonahâ Ksenofonta, Benedikta i
izvođača koji su nastupali sa autentičnim pesmama i igrama crnorečkog kraja, a specifičnu sliku narodnog stvaralaštva Crne Reke
, nego odmah po dolasku na Kosovo i Metohiju ambicioznog crnorečkog bratstva i njihovog duhovnika, potonjeg episkopa
1883. referisano je da je dr Stevan Mačaj, fizikus okruga crnorečkog , ekstirpirao jedan fibrom, poslao ga ministru
dela da naredi obdukciju. Strahujući od seljaka, načelnik crnorečkog okruga nije smeo da prihvati da se obdukcija izvrši u
mitrovačkog prot. stavrofora Milije Arsovića, igumane crnorečkog Jovana sočaničkog Damjana, paroha sočaničkog Branislava
, zatim grobovi Dobrosava Zdravkovića Resavca i vojvode crnorečkog Milisava. Iza oltarske apside, na mestu koje je manje
stavljen je Stanojlo Petrović, pomoćnik načelnika Okruga crnorečkog . Oko 3.000 srpskih vojnika je, 15. decembra 1848. godine,
prilikom prelaska u Crnu reku iznad Milisava Đorđevića, crnorečkog kneza još iz predustaničkog perioda. Razloge tome treba
monahâ oko protosinđela Nikolaja (Nikolića), bivšeg crnorečkog igumana, i jeromonha Nauma (Mirkovića) koji vodi ovaj sajt
su do stvaranja novog varoškog naselja. crnorečkog krajem 1834. godine, na mestu današnjeg grada i Boljevca