strani zapadnog zida naosa. Danas je to istočni zid priprate. Posle otkrića ovih fresaka zaključeno je da su nastale na razmeđi XIV i XV stoleća. crtačko znanje. To ogleda naročito u liku Hrista, čija glava je lepo naslikana, kao i na njegovoj odeći hitonu i hemtionu, čiji bogati nabori padaju skladno. Ali, glavna vrlina ovog Strašnog suda je istančan kolorit. Prefinjene nijanse
se klasičnim slikarskim materijalima i alatkama. Materijal kojim se koristila da bi dobila željeni efekat je uljani pastel, i on kao slikarski materijal zauzima značajno mesto u toku njenog istraživanja. Pored toga upotrebljavano je crtačko pero u neformalnom smislu koristeći ga kao sredstvo za grebanje glatke površine fotografskog papira. Uz pomoć ovih sredstava, cilj koji je pokušavala da dostigne bila je ideja o promeni date slike, ideja o mogućnosti razaranja i
table ostavljaju na upućenijeg poznavaoca stripa, nedvosmisleno ukazuje na ostvarenje opravdano proglašeno za jedan od najvećih dometa ovog autora. Svojim kasnijim radovima Kuznjecov će uspevati da dostigne, ali ne i da nadmaši crtačko umeće ispoljeno kod Grofice Margo.
, kakvu znamo iz mitologije, žena prikazana Rembrantovom rukom pokazuje sobom, dakle znači i nešto više od onog što mitološka priča o njoj, sama po sebi, nudi razumevanju. crtačko ili kolorističko naglašavanje pojedinih aspekata prikazanog tematskog sadržaja. Izabrani vidovi tog sadržaja, preko kojih on biva učinjen pristupačnim pogledu posmatrača, mogu biti tretirani "ravnopravno ", a moguće je i da
u novim radovima; ukinuta je doza asocijativnosti, a ritmovani energetski koncentrat svojim unutrašnjim kvalitetom dominira čitavom kompozicijom. U prepoznatljivoj ortografiji Ranka Janković gradi mrežasto, živo i pulsirajuće crtačko tkivo čiji senzibilitet i frekvenciju određuje baršunasta linija suve igle. Isto tako, temperaturu prividno jednostavne kompozicije balansiraju zasićeni i transparentni pasaži, arhitektonika prostora, njegova sferična dubina i
bi trebalo da ima četiri ili više slika, a može i da bude obojen. crtačko umeće; ameba može da izgleda bilo kako.
bila je u baroku važna, a od polaznika Akademije se očekivalo da sami ilustruju svoje tezise i panegirike, od kojih su oni najbolji kasnije bili čak i gravirani. Sačuvani crteži studenata Kijevske duhovne akademije pokazuju da je njihovo crtačko znanje bilo na zavidnom nivou. Oni su posebno bili obavešteni o crtanju amblema, alegorijskih personifikacija i kompozicija, koje se sreću na tezisima, panegiricima, naslovnim stranama rukopisanih i štampanih knjiga. [ 11 ]
kvaliteta i efikasnosti, kao što su aerodromi, gradski nadzor, bankarski sektor, u školama i na univerzitetima. Crtačko umeće se oduvek smatralo posebnim darom, a istina je da ima ljudi koji umeju da crtaju bez ikakvog napora. Uprkos svemu crtanje je, bas kao i pisanje (kaliografija) veština kojom se može ovladati ako postoji motivacija i ako su dovoljno
kontinuiran rad na izradi studije, izučavanju crtačkih tehnika i anatomskih karakteristika ljudske figure koji je započet u prethodnim semestrima, ali u ovom, anatomija ljudskog tela zauzima dominantan prostor za izučavanje i crtačko usavršavanje. Radi se studiozno od početnih koraka: postavke kompozicije, perspektive i proporcija, do finalnog crtačkog nivoa u koje spadaju anatomija lica i tela, mimika, svetlost, tekstura i draperija. Crtačkim tehnikama se,
faune i ljudske usamljenosti, a SLAVICA ROMEN, iscrtava batik na svili ispunjen asocijativnim prizorom diskretnog ljudskog prisustva, kao ličnim komentarom određene psihološke studije. MILENKO AĆIMOVIĆ AĆIM upotpunjuje ovo crtačko bogatstvo suptilnom ikonom sa dekodiranom arhitekturom i njenog odraza u vodi kao osnovnom kompozicijskom namerom. BILJANA BAKALUCA, u tragu već prepoznatljivog istraživanja moći linije i njene multiplikacije, kojom se ova
prirodom umetnika. Svejedno, ali scenografiju je evidentno smatrao manje važnim aspektom vizuelne prezentacije ideje. Tamo gde je postavljao scenografiju, ona je uglavnom bila sasvim na mestu. Moglo mu se tako, jer njegovo crtačko znanje demonstrirano 1940. godine niko ne može da dovede u pitanje. Vrednoću i strpljivost - povremeno može.
obustavljanja izlaženja nekih stripova još uvek je vrlo aktuelno. Na liniji vaspitavanja naše omladine ovo je jedno od gorućih pitanja. Da li će ono dobiti rešenje i da li će se kod nas, s obzirom na veliko interesovanje za strip, pojaviti crtačko uspeli i sadržajno dobri stripovi? Svi oni kojima leži na srcu pravilno vaspitavanje omladine s pravom postavljaju ovo pitanje. "
radovima, izdavačka kuća Darkvud vratila Tarzana, ali, što je još i važnije, deo baštine za koju smo nepravedno bili uskraćeni. Bern Hogart kroz ove dve knjige, predstavlja, ne samo Tarzana u strip adaptaciji najčuvenijih romana, već crtačko umeće koje je malo ko uspeo dostići kroz strip stvaralaštvo. Darkvud u planu ima izdavanje i ostalih Hogartovih radova na Tarzanu - ali ne samo njegovih. U narednim knjigama, pokrićemo i table koje je radio veliki Hardol Foster, ali i one
elementi koji omogućavaju da dobro poznata tema iz istorije umetnosti dobije snažnu likovnu interpretaciju. Fokusirajući svoju pažnju na dijalog umetnik-model Radojev ostvaruje uverljiva kompoziciona rešenja čije odnegovano crtačko tkivo strukturiše prepoznatljivu autorsku estetiku figuralne provenijencije.
nagoveštavao razvoj karikature, nesumnjivo važne karike u kasnijem nastajanju pravog stripa. Ovome u prilog svakako govori i činjenica da će prvi autori stripa biti upravo poznati karikaturisti, ali i slikari koji su svoje vrhunsko crtačko umeće često izražavali i putem ilustracija ili karikatura.