sve uspomene u tebi, koje tako nemo, ljubomorno cuvaš ... Prve pojubce koje nosiš sa sobom u svoje
stapaju, postaju deo tebe, koje ljubomorno cuvaš , pretvaras u jedno, u sebe... O, moje more plavo
, mirnocom. O, moje more plavo, vidjas li je kad, cuvaš li je daleko od svih... Prica li ti i ona svoje
, nedostizno, cisto... Ti što sve znaš, ti što cuvaš tajne, ti što ukrašavaš jutra, noci... O, moje
sada za nekog drugog kao što su padale za nas? Cuvaš li tu sliku, tu najlepšu sliku moje tajne
zakonu. I kako nam po tvojoj ljubavi obećavaš da cuvaš naše trgovce, mi smo ti na to svesrdno zahvalni.