se o njemu malo zna. U Karlovačkom rodoslovu piše: "Glagoljut istini spisatelji jako Likiniju Srbinu biti rodom, Jelinu mudrovanijem, i sva srbska idolu služaše Dagonu ... Prisvoji Konstantin k sebi i Likinija cara Srbskoga, dade njemu sestru svoju Konstanciju za ženu veliki car Konstantin. "
, koristljivo od akademskog, očigledno od skrivenog, tupost popodneva od urlika osuđenog da iz njega maše, izvijeni jezik varalica od dvodelne iskrenosti Dagona - Boga Filistinaca i Feničana, čovečijeg dela gore, ribljeg dole. Progonjena zver, dakle, Andski Ursus Ornatus očiju punih vetra, noćas raširenih (krila u nade),
zakonika iz 1680. g. p. n. e, čija je primena za više od hiljadu godina nadživela velikog vavilonskog vladara. Iz njegovih odredbi saznajemo da su bogovi, među kojima i Dagon , naložili Hamurabiju da pribavi važnost pravu u svojoj zemlji, da istrebi pokvarenog i nevaljalog, da spreči moćnoga da ugnjetava slaboga. Ukoliko su pak kamen ili
granicu Tartara, identifikovanu sa rekom Stig, majkom Sile i Vlasti, tražiti u području đerdapskog zaleđa, i danas zvanom istim imenom Stig. Kao ženski pandan bogu Dagonu , feničanskom dvojniku Posejdonovom, božanstvo donjeg podzemnog sveta eufemističkog naziva Baba, prisutno je na ulazu u oblast Đerdapa, kroz ime gorostasne stene
potiču riboliki božanski preci. Nebeski oganj se ovde uspostavlja kao bit sveta. Tako u najstarijim mitologijama, Sunce putuje nebeskom rekom na leđima ribe. Dagon / delovi poglavlja /
. Nebeski oganj se ovde uspostavlja kao bit sveta. Tako u najstarijim mitologijama, Sunce putuje nebeskom rekom na leđima ribe. Dagon , sirijski i hananski bog zrna i žetve se najpre javlja u dokumentima akadske dinastije 22. veka pre n. e. kao ' ' božanski kralj zemlje ' '. U feničanskom gradu Ugaritu su
bog zrna i žetve se najpre javlja u dokumentima akadske dinastije 22. veka pre n. e. kao ' ' božanski kralj zemlje ' '. U feničanskom gradu Ugaritu su bili hramovi boga Dagona i Bala, boga bure i kiše. Dagon je bio starac sede brade. Vavilonski car Hamurabi za njega kaže: ' ' Dagon, moj tvorac ' '. On je bog žita, ' ' dag ' ' zrno, on je stvoritelj i
u dokumentima akadske dinastije 22. veka pre n. e. kao ' ' božanski kralj zemlje ' '. U feničanskom gradu Ugaritu su bili hramovi boga Dagona i Bala, boga bure i kiše. Dagon je bio starac sede brade. Vavilonski car Hamurabi za njega kaže: ' ' Dagon, moj tvorac ' '. On je bog žita, ' ' dag ' ' zrno, on je stvoritelj i davalac hrane. Najstariji
zemlje ' '. U feničanskom gradu Ugaritu su bili hramovi boga Dagona i Bala, boga bure i kiše. Dagon je bio starac sede brade. Vavilonski car Hamurabi za njega kaže: ' ' Dagon , moj tvorac ' '. On je bog žita, ' ' dag ' ' zrno, on je stvoritelj i davalac hrane. Najstariji izraz za pojam Bog kod Arijevaca ima zajednički osnov u indovedama: ' ' bhaga '
' ' po svemu u istom značenju. Drevni koren ' ' bag ' ' znači davati, dodeljivati, a u isto vreme označava i sunce. Davač hrane je od pamtiveka Dabog. Dagona se može prepoznati u pelaškoj Damatri sa starijim oblikom Dagmatra. Reč je o potonjoj grčkoj boginji žita i plodnosti Demetri koja se predstavlja sa ribom. Demetra
slovenskom Dažbogu. Dagon u animističko-htonskoj formi ribe živi u vodi, prvobitnom okeanu iz kojeg je izronila zemlja. Voda je s toga izvorište i grobnica svega u svemiru. Reka zato nosi duše
u obredima libacije preliva preko praga za ' ' dušu belutka ' ', odnosno za pokojnike jer se veruje da na onom svetu vlada večita žeđ. Voda se preliva i preko belutka. Dagon je u kasnijoj fazi vodeni bik koji simboliše muške rasplodne snage, zemlje i vlage. Rika bika predstavlja grmljavinu, kišu i plodnost. Grom je oružje bogova, a
kultura koje su se razvijale pored velikih reka. Međutim, na prostoru prednje Azije, gde se prvi put istorično beleži pojava boga Oanesa i njegovog sina Dagona u obličju ribe, vezanih za plodnost i žito razvijenih ratarskih kultura eneolitskog i bronzanog doba, ne postoje artefakti iz predneolitskog vremena koji
Evrope, oko 6.000 godina pre n. e. Dagonom trebalo bi ustanoviti bar približno njihovu autohtonost. Gavela smatra da su Pelazgi i Minijci najstariji Indoevropljani na evropskom tlu, samim tim, njihovo
(5300 - 4500). One se u kontinuitetu nastavljaju na mezolitsku kulturu Lepenskog Vira (7000 - 5300). Dakle, oko 4000 godina kontinuiteta mitologije boga Dagona na Balkanu i pre seoba Pelasta na Istok.