ikonama. Stari Grci su govorili o kućnom duhu - Daimonu (demonu) ili Geniju koji je nadahnjivao misli;
, a svakog dana sve je više novih pripadnika roda daimon , to jest teratos. "
si? Iz mog sveta. On je spojen s ovim. Gde ti je daimon ? On razrogači oči. Onda vide kako se s mačkom
i hermelin, duboko plaše, kao da je duh. Ja nemam daimona , reče on. Ne znam na šta misliš. Zatim: Oh Je li to
on. Ne znam na šta misliš. Zatim: Oh Je li to tvoj daimon ? Ona polako ustade. Hermelin joj se obavio oko
te... Zovem se Vil Pari, reče on. Ne znam na kakve daimone misliš. U mom svetu daimoni su... To su đavoli,
znala da je to tu, reče. Oh Hladno je... Njen daimon se ponovo promenio i postao veliki leptir živih
prste u umućena jaja i halapljivo ih liže. I njen daimon , ponovo mačka, umakao je šapu u jaja, ali se
trake s pletenog sedišta svoje stolice. Njen daimon se ponovo promenio i postao češljugar, pa je
, reče ona kratko. Ne običan prah, očigledno. Daimon je ponovo promenio oblik. Učinio je to u tren oka
, i Lajra je spazila taj pogled. Ti mora da imaš daimona , reče ona ubeđeno. Unutar sebe. Nije znao šta da
napola mrtav. Videli smo decu kojoj su odsekli daimone . Ti nisi takav. Čak i ako ne znaš da imaš daimona,
svetu nema nikoga poput nas? Jesu li svi kao ti, s daimonima skrivenim unutra? Vil ih je gledao, mršavu
gledao, mršavu devojčicu bledih očiju i njenog daimona , crnog pacova koji joj sedi u naručju, i osećao
će biti vrlo snažan. Koliko bi bilo lakše da mu je daimon vidljiv Pitala se u kom bi obliku mogao da bude i