Milutinu (1282 - 1321), "de mu darova kranjevstvo u Rasu, u mesto zvanom Deževo ' '. A kada sahranjuju kralja Dragutina kao "kao blaženog monaha
Petra i Pavla (Petrova crkva), manastir Đurđevi Stupovi i selo Deževo gde je 1282. kralj Stefan Dragutin (1276 1282) prepustio presto svom
Gazele predstavljaju lokalni putnici, a ne tranzitni saobraćaj. Deževo , kako se zvalo u srednjem veku, u istoriju je uveo najpre Arhiepiskop
. Pozvao je k sebi mlađeg brata Milutina i ovaj je došao u mesto zvano Deževo u oblasti župe raške. Tu su se braća dogovorila o međusobnim odnosima i
za takvu njegovu bolest, brzo pođe ka njemu, i došavši mu u mesto zvano Deževo , u oblasti Raške župe, i tu učini veliko ridanje i plač nad svojim bratom
sa bratom svojim, gde mu darova kraljevstvo u Rasu, u mestu zvanom Deževo ". Dakle, po ovim navodima nigde se ne pokazuje ni tračak sumnje u to da je
Danilo daje dovoljno povoda kada navodi kako Dragutin zove Milutina u Deževo " jer imam veliko tajno savetovanje s tobom ". Ako je to zaista tajni
kralj Milutin je 1314 / 16. godine dodelio u Rasu pored drugih, i sela Deževo , Suti (Sudsko Selo) i Bekovo, koja su se graničila sa selom Miščići na
Jevstatijem, Dragutin je sazvao narodno-crkveni sabor u Deževu , mesto u Raškoj župi, gde se nalazio jedan od starih dvorova loze
Srbije). Prestonice su mu bile: Debrc, Beograd i jedno kratko vreme Deževo .
Urošu I, sabor na kome vlast prima kralj Dragutin i, na kraju, sabor u Deževu na kome je kralj Dragutin predao vlast svome bratu, kralju Milutinu.