) na dva dela. Kao rezultat, razvijaju se dve genski identične bebe. Dizigotni (dvojajčani) blizanci nastaju kada tokom jedne ovulacije dve jajne
. Dve oplođene jajne ćelije se onda nezavisno razvijaju u materici. Dizigotni blizanci dele isti tip genske vezanosti kao i sva braća i sestre iz jedne
na uobičajenim stranama, a drugi blizanac ih ima na suprotnoj strani. Dizigotni blizanci
u ciklusu, je nasledna osobina koja može da se prenosi sa majke na ćerku. Dizigotni blizanci mogu imati dve odvojene posteljice ili dve posteljice koje se
te se razlike među njima mogu pripisati faktorima njihovog okruženja. Dizigotni blizanci, s druge strane, dele samo polovinu naslednog materijala,
. Ako postoje dve posteljice, blizance mogu biti DZ ili MZ. Svi dizigotni blizanci i 20 do 30 posto monozigotnih blizanaca imaju zasebne
različitog pola, koji čine trećinu blizanačke populacije, su svakako dizigotni . Određivanje zigotnosti kod blizanaca koji su istog pola može biti
postoji samo jedna placenta, par je monozigotni. Ukoliko je par dizigotni , svaki blizanac će imati sopstvenu placentu, spoljašnju membranu (
obično prikazuju kao verovatnoća da je blizanački par monozigotni ili dizigotni . Trenutno, DNK testovi zigotnosti su specijalistički i skupi.
slučajeva (oko 95 %) moguće reći da li je u pitanju monozigotni ili dizigotni par blizanaca jednostavnim poređenjem po sličnostima u boji očiju i
spermatozoida, pa tako nastaju neidentični blizanci. Dvojajčani ili dizigotni blizanci nisu ništa drugačiji od bilo koje druge braće ili sestara. Oni