implikacijama Hajdegerovog egzistencijalizma. Tekst je počivao na nosećoj tezi da Hajdegerovo političko djelanje proističe iz primjene njegovih teorijskih stavova iz Bitka i vremena. Drugi ciklus debata otvara se 1967. godine
kroz koja probija posebno svjetlo na Bitak i vrijeme, ali i na Hajdegerovo rektorsko i post-rektorsko političko djelanje .
he politike (u smislu politička znanost ili filozofija), koji je razlikuje od ta politika (u smislu samog političkog djelanja ). He politike je filozofijska refleksija na ta politika. Aristotelovo strukturiranje pojma ta politika posve je
politike izražava organski karakter ta politika, zapravo sklad samoniklog i racionalno reflektiranog političkog djelanja , tj. običajnosnu supripadnost praksisa pojedinca, domaćinstva i polisa. Supripadnost tri poretka djelanja, da bi
djelanja, tj. običajnosnu supripadnost praksisa pojedinca, domaćinstva i polisa. Supripadnost tri poretka djelanja , da bi uopšte bila moguća kao povijesni način života nekoga naroda organizovanog u polis, mora se očitovati u
ga otkriva kao dijalektičku supripadnost logičkih kategorija opšteg, posebnog i pojedinačnog. Politika je djelanje opštega, ekonomija djelanje posebnoga (domaćinstva) i etika djelanje pojedinačnoga (individualni karakter,
supripadnost logičkih kategorija opšteg, posebnog i pojedinačnog. Politika je djelanje opštega, ekonomija djelanje posebnoga (domaćinstva) i etika djelanje pojedinačnoga (individualni karakter, eethos). Organskom
opšteg, posebnog i pojedinačnog. Politika je djelanje opštega, ekonomija djelanje posebnoga (domaćinstva) i etika djelanje pojedinačnoga (individualni karakter, eethos). Organskom supripadnošću ta tri poretka djelanja omogućuje se
) i etika djelanje pojedinačnoga (individualni karakter, eethos). Organskom supripadnošću ta tri poretka djelanja omogućuje se ljudska zajednica (polis), koja se neće raspasti djelovanjem svojih unutrašnjih razlika. Naprotiv,
, oikonomia, ethike), jer predmetna polja tih znanosti stoje u organskom jedinstvu. Organsko jedinstvo poredaka djelanja podrazumijeva da njihova životnost pulsira u svim dijelovima cjeline djelanja. Dijelovi se dakako uzajamno
. Organsko jedinstvo poredaka djelanja podrazumijeva da njihova životnost pulsira u svim dijelovima cjeline djelanja . Dijelovi se dakako uzajamno razlikuju, kao što se pojedinačno razlikuju od cjeline, jer cjelina može živjeti samo
praktičke filozofije u cjelini, znanost je o uslovima mogućnosti umskog praksisa 30, tj. eupraksije (valjanog djelanja ). Pojam praxis, te time i ta politika kao praxis, čvrsto je određen nizom kriterija kod Aristotela: (1) ontološkim
samom opstojanju ideje o razboritosti (phronesis) kao praktičkom mišljenju, kao logičkom konstituensu političkog djelanja . Zbog toga se kod Aristotela, a to je filozofska propozicija za cijelu potonju povijest političke filozofije,
svijesti. Methodos politike je misaono kretanje od realnog helenskog predstavnog fronetičkog karaktera ljudskog djelanja prema tematskom filozofskom ispitivanju logiciteta toga fronetičkog karaktera politike. Praktička, tj.
refleksivna praktička sposobnost (praktike hexis) promišljanja (bouleusis, odlučivanje) o dobrom ili lošem djelanju . To promišljanje nije ni teorijsko znanje, niti umijeće, nego je specifični način misaonosti djelanja. Phronesis