slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "dramatenu".
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
Kraljevskog dramskog pozorišta "Drameten" u Stokholmu . Dramatenu " režirao komad "Kraljica Kristina" .
u šesnaestom veku ukazao na Šekspirovu besmrtnost napisavši da Šekspir ne pripada samo jednom dobu već je pisac za sva vremena: Shakespeare was not of an age, but for alltime, tako je i Aki Kaurismaki, na svoj specifičan poetski način, izrazio Bergmanovu bezvremenost rekavši da je Bergmanov film svet između dva treptaja oka ... " Dramatenu ". Švedsko kraljevsko pozorište "Drameten" premijerno je izvelo adaptaciju scenarija ovog Bergmanovog filma kao pozorišnu predstavu, marta 2011. godine. Ingmar Bergman je napisao ovaj scenario još 1964. Kada je film je bio gotov 1968. godine, Bergman je bio kritikovan kako je u tom filmu eksponirao ceo svoj unutrašnji život. Nešto tako sasvim lično, kao Bergmanov Subjektivistički ekspresionizam, postalo je evropsko kulturno nasleđe 21. veka, bezvremeno i
Ibzena. " Dramatenu kao gostujući reditelj 1951. godine postavivši na scenu dramu "Svetlost u kući" ( Det lyser i kåken ", 1950 ) švedskog pisca Bjorn-Erika Hojera, sa legendarnim glumcem Anderš de Valom u jednoj od uloga. Bergman je kasnije napisao u svojoj autobiografskoj knjizi "Laterna magika" da je kao dečak umeo da slaže u školi, da mu je upravo ovaj veliki švedski glumac zapravo bio pravi otac. Anders de Val je dugi niz godina ( 1934 - 1955 ) tačno u ponoć, sve do svoje smrti, recitovao na
, sve do svoje smrti, recitovao na radiju pesmu "Ring Out, Wild Bells" objavljenu 1850. godine, britanskog pisca lorda Alfreda Tenisona koja u švedskom prepevu nosi naziv "Novogodišnje zvono" ( "Nyårsklockan" ). Glumac koji od 2001. godine recituje poznate sihove "Zvoni, zvono, zvoni" ( Ring, klockan ring ) je Jan Malmšjo, poznat po ulozi biskupa u Bergmanovom filmu "Fani i Aleksander" . Dramatenu , čiji direktor postaje 1963. godine. Na tom mestu je bio do 1966. godine, kada ga nesleđuje prijatelj i doživotni saradnik, Erland Juzefson. Bergman tako mogao da se posveti radu na filmu, ali već 1969. godine u Dramatenu režira Bihnerovog "Vojceka ", kao jednu socijalnu dramu sa otvorenim probama, u duhu tog vremena. Sa izuzetkom godina koje je proveo u egzilu, od 1976 - 84. Bergman je bio veran" Dramatenu "sve do svoje poslednje prestave, Ibzenove drame" Sablast "( "
koji od 2001. godine recituje poznate sihove "Zvoni, zvono, zvoni" ( Ring, klockan ring ) je Jan Malmšjo, poznat po ulozi biskupa u Bergmanovom filmu "Fani i Aleksander" . Dramatenu režira Bihnerovog "Vojceka ", kao jednu socijalnu dramu sa otvorenim probama, u duhu tog vremena. Sa izuzetkom godina koje je proveo u egzilu, od 1976 - 84. Bergman je bio veran" Dramatenu "sve do svoje poslednje prestave, Ibzenove drame" Sablast "(" Gengångare ", 1882 ) koju je režirao 2002. godine i običavao da je naziva "Ibzenovom Avetinjskom sonatom. Ta predstava je bila svojevrsni omaž tradiciji koju Dramaten nosi sa sobom i svim glumcima na toj magičnoj sceni .
dobija početkom šezdesetih godina stalno zaposlenje kao reditelj u Dramatenu, čiji direktor postaje 1963. godine. Na tom mestu je bio do 1966. godine, kada ga nesleđuje prijatelj i doživotni saradnik, Erland Juzefson. Bergman tako mogao da se posveti radu na filmu, ali već 1969. godine u Dramatenu režira Bihnerovog "Vojceka ", kao jednu socijalnu dramu sa otvorenim probama, u duhu tog vremena. Sa izuzetkom godina koje je proveo u egzilu, od 1976 - 84. Bergman je bio veran " Dramatenu " sve do svoje poslednje prestave, Ibzenove drame "Sablast" ( "Gengångare ", 1882 ) koju je režirao 2002. godine i običavao da je naziva" Ibzenovom Avetinjskom sonatom. Ta predstava je bila svojevrsni omaž tradiciji koju Dramaten nosi sa sobom i svim glumcima na toj magičnoj sceni .
Predstavom dominira portet pokojne majke, voljene, ali duboko nesrećne žene, stalno prisutne u Ekdalovoj kući. Gina Ekdal je držala sve na okupu na svoj, miran, jednostavan i prirodan način. U ovoj prestavi Bergman istražuje kako je materinstvo u ovako velikom formatu i izražaju formiralo živote protagonista u kući Ekdal. Ibzenova Gina Ekdal je poslužila kao uzor za lik Helene Ekdal ( Ekdahl ) u filmu "Fani i Aleksander ", koji se već uveliko igra kao pozorišna predstava u Dramatenu .
bili u publici, mogli su da učestvuju u diskusiji nakon predstave. U njoj su pored učesnika i nosioca projekta, učestvovali i predstavnici istoimene predstave pozorišta Duško Radović kao i predstavnici švedskog instituta . dramatenu i u pozorištu Duško Radović
". Na sceni je bio samo veliki krevet, blago nagnut prema publici. Tu su se između glumačkog para, odigravale scene iz ( Bergmanovog ) bračnog života. Za sve tri predstave u Minhenu scenografiju i kostimografiju napravila je dugogodišnja Bergmanova saradnica Gunila Palmšerna Vajs, poznata po svojim sofistikovanom, skandinavskom stilu u pozorišnim umetničkim kreacijama. Gunila Palmšerna Vajs prvi put je sarađivala sa Bergmanom 1966. godine, kad je on u Stokholmu, u " Dramatenu ", režirao pozorišni komad njenog muža, švedsko-nemačkog pisca Petera Vajsa. Prva drama koju je Bergman režirao u "Dramatenu" pošto se vratio iz egzila, bila je Šekspirov "Kralj Lir ", 1984. godine .
) bračnog života. Za sve tri predstave u Minhenu scenografiju i kostimografiju napravila je dugogodišnja Bergmanova saradnica Gunila Palmšerna Vajs, poznata po svojim sofistikovanom, skandinavskom stilu u pozorišnim umetničkim kreacijama. Gunila Palmšerna Vajs prvi put je sarađivala sa Bergmanom 1966. godine, kad je on u Stokholmu, u "Dramatenu ", režirao pozorišni komad njenog muža, švedsko-nemačkog pisca Petera Vajsa. Prva drama koju je Bergman režirao u " Dramatenu " pošto se vratio iz egzila, bila je Šekspirov "Kralj Lir ", 1984. godine .
običavao da sedi i diskutuje. U tom romanu glavni junak Arvid Falk, stoji na jednoj uzvišici u gradu, takozvanom Sederu, i preti pesnicom Stokholmu. Tu scenu Bergman ponavnja 1944. u svom filmu Pretnja . Dramatenu režirao Ulof Molander, Bergmanov veliki umetnički uzor i inspiracija za pozorišnu režiju kasnije u životu .
otišao u zasluženu penziju . Dramatenu ", gde je nekada kao dečak bio sakriven i gledao Strindbergove predstave, a sada može ponosno da glada - "sam sebe ", predstavu" Fani i Aleksander "; gleda i to kako u njegov idilični dom našvedskom ostrvu Foro, dolaze veliki evropski filmski reditelji, kao Vim Venders, koji slede njegov put, kao što se Bergman "uselio" u Ibzenovu "Lutkinu kuću" i dosledno sledio Strindbergov put ( "Put u Damask" ). A već sledeće godine bi, prilikom kupovine, plaćao sa novčanicom na kojoj