barkama na Prevlaku, pa je po tome dobio naziv Kaluđerovina. Jedan od puteva koji je vezivao unutrašnjost župe Dračevice sa Primorjem, bio je vijugav i probijao se kroz maslinjake i plandišta od Meljine za Pode, a odatle za Kameno, Mokrine i
se jedna dosta velika ploča, a odmah pored nje veliki kamen na kome je utisnuto konjsko kopito. Seljaci sjevernih sela Dračevice pričaju da se Sveti Sava jašući iz Primorja prilično zamorio. Zastao je u hladu da se malo odmori. Konj, koji mu bijaše
kapetana Sima Milutinovog Tomaševića ( Magazinovića ) koja po našem mišljenju, predstavlja važni spomenik istorije Dračevice u 18. vijeku. Na sreću, u manastirskom muzeju čuva se diptih familije, a i nekolika dokumenta koja govore o njegovom
selo Kameno koje je 18. vijeku stajalo u administrativnom opsegu Topaljske komunitadi a ranije u sastavu srpske župe Dračevice . U notama od soli države Novske, načinjenim između 1758. i 1799. godine, kao i popisu iz 1808. godine, Bronzići se
roda koji je ovdje stajao u 18. vijeku i koji je iščezao. Note od soli države Novske, kao osnovni izvor za stanovništvo Dračevice u 18. vijeku, obavještavaju o savinskom zagranku Bronzića: Na prvog marča 1777. godine, u Savini se ne javlja prezime
važan izvor za istoriju novskih familija i njihove Srpske pravoslavne crkve. One govore o vezi trebinjske oblasti i Dračevice u nemirno vrijeme konca 17. vijeka, kada se na prostoru Boke i Hercegovine odvijao ratni metež poznat kao Bečki ili
). I ova zbirka čitulja je ilustracija neraskidivosti veza Stare Hercegovine i njene velike i važne sastavnice : Dračevice , koja je u 18. vijeku našla svoj najviši narodni politički i ekonomski instrument u liku Topaljske komunitadi .
napretkom. Majstori od kamena: [ 344 ] Mokrine Sa kraja 17. i početka 18. vijeka sačuvani su neki popisi glavara u selima Dračevice koje je objavio dr M. Milošević. [ 346 ] U 1692. u ljeto, upućeno je od providura Herceg-Novog naređenje glavaru
Vojin Janković. [ 351 ] O vjerskom životu i stanju Crkve [ 352 ] Prije nego što pokušamo reći o vjerskom životu Srba Dračevice u 18. vijeku, moramo se osvrnuti na prilike u kojima živi Pravoslavna crkva u Srba na širem prostoru, i naročito ,
i sa punom sopstvenom inicijativnošću čine odlučne korake u tome smjeru. Pri tome je važno ustanoviti da u naseljima Dračevice , i u vremenu o kojem ovdje govorimo žive u izrazitoj većini Srbi, a u naseljima na montanoj regiji te planinskoj
izdata i koja definiše teritoriju koja pripada njegovoj jurisdikciji. Nije navedeno niti jedno mjesto na teritoriji Dračevice . Danilo Petrović rukopoložen je 1700. u godini utvrđivanja mletačko-turske granice nakon Morejskog rata ( Grimani
, o svojoj nesumnjivoj starini, o svojoj predturskoj utemeljenosti. Etnografski i teritorijalno, prostor Dračevice se blisko prislanja uz oblast južne Hercegovine, ali, kroz 18. vijek, u političkom smislu, predstavlja snažnu srpsku
koja je najprije srpska, a zatim, crkveno-pravoslavna. Nipošto se ne može prihvatiti da je srpsko stanovništvo Dračevice u zbivanjima za Morejskog rata, u mletačko-turskom sukobu 1687, definitivno napustilo svoj kraj. To se, ukoliko se
novog planinsko-dinarskog srpskog elementa i starog iliro-srpskog primorsko-bokeškog stanovništva Dračevice . Podorjenska naselja o kojima je ovdje prevashodno riječ, pripadaju orjenskoj nižeplaninskoj visijskoj subregiji
njegovoj bližoj okolini, dvojicu srpskih episkopa. Kotorski biskup pripremaće i raditi na suzbijanju Srpstva Dračevice i njegovih smjelih predvoditelja. Lako može biti da je drugi episkop u Dračevici [ 392 ] neko ko svojim rođenjem i