Aja drvljaniku , otišao đedi na tužbu .
mlatne brata, dok na groblje brat se seli, Srbin se sav sneveseli: prazno mu u rodnoj kući - ne može se ni s kim tući Žao mu je brata, svega, a dosada izjede ga. Mučni Srbin doseti se: uzme štranjgu obesi se . drvljaniku . Prelaz, zabran i brvine - Srbija od hrastovine .
, neki ovde sarađuju sa Nemcima ... Dodatno, kmet koji je bio zadužen da po selu sakupi novac za kupovinu odeće i obuće za četnike izgleda da se "ugradio ", pa je sebi i bratu kupio po gunj i čizme - što su ovi ( čudo ) saznali neposredno pre ... drvljaniku , od strane ađutanta Bakića i Živodara Kljune. Uplašenog kmeta ( koji se uzgred drao kao jarac koga štroje ) dvojica četnika su zgrabili za ruke i prebacili preko jedne hrastove klade koju je deda dovukao da bi izrezao fosne za novu magazu ( ambar ). Bakić priđe kmetu i upita ga :
godinama . drvljaniku , nekada oronulom i zapuštenom prostoru trezora bivše Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, u čijem zdanju se danas nalazi Narodni muzej Užice, otvoren je Lapidarijum antičkih spomenika .
li ", kao uzgred pitam, "popunjene bukvice?" " I bukvice i objave ", kaže. "I potpisane već. Samo da sutra predate uniforme i ćebad - i voljno." " Jesu li kod tebe? "" Kod mene ", veli." Maločas sam ih dovršio. "Ja odem u spavaonicu. Poslednji put iščetkam uniformu, izglancam cokule. Zatim četke i onu torbicu u kojoj sam doneo odelo zavijem u novine i bacim u đubre. Iscepam pisma i hartije koje sam imao. Onda na drvljaniku kod kuhinje u sitne parčiće iscepkam drveni vojnički kofer. Niko mene i ne gleda. Svi bazaju naokolo kao ćoravi. Samo što me neki kuvar upita: "Šta to, bre, radiš?" " Kad joj ti ", velim mu, "budeš odslužio tri godine kao ja, verovatno isto tako nećeš hteti da te na nju ni kofer podseća." U spavaonici gurnem staru uniformu pod jastuk, pa krevet lepo poravnam, da nikome ništa na njemu ne bude sumnjivo. Bacim šuferice i obujem čarape. Zatim u klozetu
julskog dana, zajedno sa nekoliko desetina svojih komšija biva uhapšen na kuluku, propisanoj radnoj obavezi za Srbe u NDH. Smješteni su u improvizovani zatvor u varoši. Nakon nekoliko dana maltretiranja i poniženja povedeni su na strijeljanje. Kao jedan od trojice koji su preživjeli ovaj neposredni susret sa smrću, Kekić se vraća u rodno podgorinsko selo, ali on više nije isti čovjek. Nekad preduzimljiv, radan, sad u jeku poljskih radova, kao paralisan, danima sjedi na drvljaniku iznad kuće. Muči ga jedno jedino pitanje: Zašto? Njegov, kako će se pokazati, životni rebus, biće riješen naizgled niotkud, mišlju :
je malo bilo škole, i malo užine koja je uvek bila topla, i najslađa, iz kazana čika Dinetovog a čika Dine je bio najbolji kuvar na svetu, i uvek svetlih očiju, nasmejan i blagorečiv, i malo igre na odmorima. Vratili smo se iz škole po suncu koje je uveseljavalo naše zapevane duše . drvljaniku , na mestu na kojem su se sreli. Dugo. Dugo. Potom su seli pred kućom, u pokošenu pa izbujalu travu, na stoličicama oko stočića koje je deda izmajstorisao bio prošle godine, u jesen, kada su se poslovi stišali, seli su da se domaćinski porazgovaraju, i o mojoj školi .
Radovane, majka ti se radovala Ne udri na nas, Stojane Smiluj se na nas, Milovane, milo nam bilo Pojs gic, gic ... drvljaniku se okretala oštrica sekire ka nebu da bi po verovanju duše obešenjaka, plašeći se gvožđa i oštrice ( da se ne bi isekle ), pobegle .
na ramenima izneli sa igrališta. Da je sportski klub Sloboda radničko društvo, uopšte nije znao. Nije ni sanjao šta u stvari znače one crne i crvene majice na leđima njegovih kolega, ali je imao nos ... Našao je drugarstvo. Otvorenih ruku su ga primili u svoju sredinu i bio je tako reći tu tačno onde gde treba. Snašao se tada i snašao se i docnije. Za vreme rata, na primer, obukao je jedne lepe večeri hubertus, ispod njega zavukao vazdušnu pušku, koja je ostala od oca i ležala u drvljaniku već ko zna koliko godina, i šmugnuo na ulicu ... Ni pet ni šest, šetao je ulicama i porazbijao sve sijalice na stubovima gradske rasvete porazbijao ih one iste večeri kad su ilegalci u mrklom mraku rasturali letke i likvidirali Malovrha, jednog od izdajnika, koji je po kućama skupljao priloge za Osvobodilnu frontu pa ih trpao u svoj džep. Moj brat nije ni znao šta je u stvari učinio i kome je njegov poduhvat dobro došao one razbijene sijalice i mrak ... O revoluciji i sličnim
ti je juče odredio. Do Toneja se nije moglo lako dopreti svaki dan. A kad bi nam to dozvolio, onda je to za nas bio više nego praznik. Išli smo za njim na prstima i umiljavali se Iljonu, koji je proletao pored nas. Bio je kao i Tonej, dobar i loš. Ni tu mrcinu nije bilo lako obrlatiti ljubavlju. Ali, ako bi je obrlatio, jurišala bi za tebe i na samu smrt. Međutim, Iljon ne bi bio pseto, kad jednog dana ne bi potražio kvočku u drvljaniku . U tren oka ju je udavio. Tonej je uzeo zidarski čekić i kazao Iljonu da će crknuti. Pas je to dobro znao. Išao je za svojim gospodarom potpuno smožden. Na obali Save, Tonej ga je uhvatio za donji deo gubice, kao opeku, i ubio .
si uzeo Cirilove cipele? zaustavio se preda mnom . drvljaniku . Kita, kažem ja, a ne drvljanik. To su Cirilove cipele. Onda ih je smesta izuo ...
sudije Tomke str 7 / 8 : drvljaniku sa sjekiromdok priprema drva za upola pečenu pečenicu nekako postarala da se zadjene u album sjećanja koji ne blijedi. Godinama sam prolazio istim putem. I danas me ponekad put nanese istim putem vješto izmjerenim i uhodanim. Ne mjerim taj put danas. Ostao sam pri onoj mjeri dok mi je taj put tjerao osmjeh na lice, izazavan vještim izbjegavanjem iskeženih zuba jednog ružnog jazavčara koji se danima sa nama pregonio i nadmudrivao ne bez viteštva i najmanje ružne primisli .