ovaj način obračuna sa teroristima. Ppomenimo lišenje života Džohara Dudajeva 1996. ili Šamila Basajeva 2006. godine.
i što više dece. Dudajeva i Šamila Basajeva desila su se na TERITORIJI Rusije, pa spadaju u
države nikada nisu zaživele u Čečeniji. Njen prvi predsednik, Džohar Dudajev , isticao je kao svoj cilj stvaranje sekularne, demokratske države, a
tek pošto je čečenska kriza prerasla u vojnu konfrontaciju. Tada je Dudajev odlučio da prihvati džihad kao ideologiju otpora centralnim vlastima
ulica u Goraždu dobije ime po ubijenom čečenskom teroristi Džoharu Dudajevu , ili da se, pak, u centru Sarajeva slobodno prodaju video kasete sa
sokoćala koja doleću takoreći niotkud, a koja su došla glave Džoharu Dudajevu i mnogim bliskoistočnim nepoćudnicima.
Vašingtonu gadno zamerio, ali koji je, imamo li u vidu sudbinu Džohara Dudajeva , odlično prošao. Koštunica jok, saopštava nam uplakani predsednik,
da je čečenski vođa i predsjednik Čečenske republike Ičkerije Džohar Dudajev ubijen 1996. godine pomoću dva laserski navođena projektila dok se
(1964. ili 1962.) nije sasvim pouzdana. Tek, Surkov, koji je sin Čečena Dudajeva i majke Ruskinje, uzeo je majčino devojačko prezime. Taj ga nemački
, u Uzbekistan i jugozapadni Sibir. Dudajevom obrela na koloseku za rat, Tatari su izabrali mir. Zaslugom Šajmijeva.