moje i izvršuje ih, uporediću ga sa čovjekom mudrim koji sazida kuću svoju na kamenu; i udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i navališe na kuću onu, i ne pade; jer bješe utemeljena na kamenu. A svaki koji sluša ove riječi moje i ne
riječi moje i ne izvršuje ih, biće sličan čovjeku ludom koji sazida kuću svoju na pijesku; i udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi i udariše na kuću onu, i pade, a pad njezin bijaše strašan. I kada završi Isus riječi ove, divljaše se narod
, izađe 19 orkestara na binu, bi, Oglasi se, oglasi, Prva truba Dragačeva. Svi ko jedan, uz prangije i te topovske udare, dunuše Sa Ovčara i Kablara. Orkestri stadoše redom nastupaju, Elvis Ajdinović, Veljko Ostojić, koji osvoji Prvu trubu,
bezakonja, i sada istine Tvoje radi sruši i razori ovaj bezbožni hram poganih bogova Rekavši to, oni se prekrstiše i dunuše prema idolištu, i tog časa svi idoli u njemu popadaše s velikim treskom i u prah se rasuše. Tada sveti mučenici rekoše
, nema brate te patine. dunuše trubači, eto ti Dačić Ivice, Krkobabić Jovana i Jeremić Vuka. Bez da ga Domaćin pita, Mandataru, mandataru, a gde vam je
sluša ove moje reči i izvršuje ih, biće kao mudar čovek, koji sazida kuću svoju na steni. 25 I pade kiša i dođoše bujice, i dunuše vetrovi i navališe na onu kuću - i ne pade; jer beše utemeljena na steni.
siđe, ono zapali oganj, iskuva sarmu, pope se na brdo, pomilova grm, izranjavi ruke, ode na nebo, potuži se, tri vetra dunuše , dvadeset hiljada lađa potonuše, jedan se mrav spasao i ovakovu pesmu ispeva:
Mitar nije bio u Njega izaslanik koji je orden primio na svoje ime. dunuše trubači, popovi sedoše pod otvorenu sobrašicu uz vino, rakiju i vodu po volji, poče kulturno-umetnički program. Kako
novim i neisprobanim vodama, ostaje da se vidi. dunuše , đidija dade znak, kosci se razmahaše, đidija jopet dade znak, digoše kose, izbelegijaše, i tako nekoliko puta
u vidu oblaka i blagog vetra, najavi revijalno košenje, u kome učestvuju najmlađi i najstariji kosac. Trubači dunuše , đidija dade znak, kosci se razmahaše, đidija jopet dade znak, digoše kose, izbelegijaše, i tako nekoliko puta.
i pomaže ljudima koliko god je to bilo u njenoj moći. dunuše istovremeno u znak da sa oduševljenjem prihvataju predlog.
Gospod naziva "ljudima lakomislenim ", a za samu zgradu, njenu žalosnu sudbinu On je rekao" i pade kiša i dođoše rijeke i dunuše vjetrovi i navališe na kuću tu, i bješe velik pad nje "(Mt. 7, 27).