, poznao je da je poziv od Boga. Otišao je starac, kazujući molitve u umu, i stigao je na proplanak. Beše velika tišina; ne duvaše vetar te noći. Video se samo mesec i zvezde. Otišao je stari monah pored nekog drveta i stojaše pazeći.
goru Božiju Horiv. [ 13 ] Tamo se nastani u pećini. Tu mu sagovornik bi sam Gospod, koji mu se javi u blagom lahoru koji tiho duvaše u čistom vazduhu. Kada se Gospod približavaše k njemu, ispred Gospoda iđahu strašna znamenja: najpre nastade silna
, dođoše do mora. I nađoše lađu koja je imala da plovi u oblast Aleksandrije. Platiše put, i ukrcaše se u lađu. I pošto duvaše povoljan vetar, za nekoliko dana stigoše u Aleksandriju. Odatle opet isploviše, iskrcaše se na ostrvo, zvano Koa,
on sa vatre, kao da hoćaše pomoći joj ognjem očiju svojih da gori. I zaklanjaše vatru rukama od studenih vetrova, i duvaše je dahom svojim, da se jače razgori, da poraste i odole vetrovima, i njega da zagreje.
. Njega oni zamoliše da pazi na more, neće li more izbaciti na površinu sveta tela njehova. Posle četiri dana, pošto duvaše jak južni vetar, more izbaci svete mošti na mestu Lonaritu. Hrišćani uzeše sveta tela i pogreboše tajno na jednoj njivi
to... gospa Severa Louhi u Kalevali peva: "Mišljah tamo vetar duva, i povali drvlje mnogo, da obala morska huči... ne duvaše tamo vetar, nit ' svaljeno beše drvlje, ni obala ne hučaše, već to behu zet i svati. "
nađe jer množina ljudskih poslova tako počinje a završava se na grobljima. Duvaše istočni pasat. Nije mogao biti povoljniji vetar za to doba godine. Punio nam je jedra i mi pogasismo klipnjaču te mu se
verujem ni njegovoj dobroti ni zloći. Pri lepom vremenu čekam ružno, a posle ovoga čekam opet lepo. Vetar jošte zdravo duvaše , ali onoga prvoga zla ni polak. Ovako razgovarajući se i šaleći, zaspimo. A kad se probudimo po desetom času, vidimo
te ne pristupiše jedni drugima celu noć. I pruži Mojsej ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi. I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne
jedni drugima celu noć. I pruži Mojsije ruku svoju na more, i Gospod uzburi more silnim vetrom istočnim, koji duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi. I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne
Vučetića, gde diktuje ćati izveštaj o brojnom stanju ljudi i došavše stoke. Kroz maglu rominjaše sitna jesenja kiša i duvaše neki hladan vetar. Vučetićev venjak, improvizovan od šatorskih krila, dobro nakvašen, prokišnjavaše, a ćata rukom