slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "dučke".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
elitom, koja treba da među neposlušne narode uvede univerzalne vrednosti Zapadne civilizacije . Dučke i Bernd Rabel bili su najuticajnije vođe čuvenog zapadnonemačkog studentskog pokreta iz 1968. Doktorirao je i habilitirao na Slobodnom univerzitetu u Berlinu, na kojem je od 1973. predavao sve do svog penzionisanja, 2003. godine. Četiri godine ( 1987. do 1991. ) boravio je kao gostujući profesor u Brazilu. Krajem 1998. u desničarskom studentskom udruženju Danubia održao je predavanje o opasnosti nekontrolisanog priliva stranaca u Nemačku. Kao reakcija na njegov
u Brazilu. Krajem 1998. u desničarskom studentskom udruženju Danubia održao je predavanje o opasnosti nekontrolisanog priliva stranaca u Nemačku. Kao reakcija na njegov nastup, pokrenut je postupak sa ciljem da bude odstranjen sa univerziteta. Sud je odbio taj zahtev . Dučkeu , Rabel zastupa kontroverznu tezu da je nemačko pitanje bilo jedno od glavnih preokupacija studentskog pokreta iz 1968. godine .
civilizacijsko-sociokulturnog globalnog sistema i promene kompozicije društvenih klasa i društvene moći na ovom geoprostoru. Raspad Jugoslavije, dakle, nije bio diktiran samo suludom igrom interesa unutrašnjih snaga policentričnog etatizma, već i geostrategijskim interesom velikih sila . Dučke ), ali i radikalnom upotrebom političke sile. Na istorijskoj, sociološkoj i politikološkoj nauci ostaje da istraži i proceni dubinu, karakter, smer i domet tih promena .
i ogroman šok. Bila sam vernik. Verovala sam u taj sistem, verovala sam u socijalizam. Znala sam da ima mnogo loših stvari, ali sam verovala. Zbog toga je ta naredba, da nas biju i ubiju, za mene bila tako strašna . Dučkea , sedela sam pred grčkom ambasadom da podržim Mikisa Teodorakisa, u sve sam bila upletena. Ali, ocu sam rekla kako sam razočarana što se kod nas ništa ne događa, a ceo svet kreće u osvajanje novih sloboda. Tada, tri četiri dana pre Podvožnjaka, on mi je rekao: Ako vi krenete, u vas će pucati. Kasnije, bila sam šokirana što su oni pucali. Ali, odjednom sam shvatila da je tata imao bolje uvide u ono u čemu živimo nego ja. Imala sam 21 godinu i mislila sam
da u Beogradu ima dosta bolnica koje nemaju klimu, a da u njima ima dosta lekarskih soba koje imaju klimu, grad je juče krenuo u akciju popisivanja u svim zdravstvenim objektima i bolnicama koliko fali klima uređaja i ovih dana ćemo početi sa njihovom ugradnjom ", rekao je Đilas . Dučke ( 41 ), instruktor borilačkih veština, u svojoj kući u gradu Tupelo, država Misisipi. Još nije poznato da li je protiv njega i zvanično pokrenuta istraga. Pripadnici FBI i policije iz Misisipija pretražili su Dučkeovu kuću u potrazi za otrovom za koji se sumnja da je Pročitaj ceo članak »
gledaju kolekciju časopisa Bravo, koji godinama seksualno edukuje mlade Nemce . Dučkea , koja je bila simbol studentskih protesta 68. u Nemačkoj, đaci ravnodušno prolaze .
na Kosovu i Metohiji i pravnoj nesigurnosti . Dučkea i Slobodnog univerziteta u Zapadnom Berlinu, drži predavanje o studentskoj opoziciji ( koje će, 15. maja 1968. godine, biti objavljeno u « Susretu », magazinu omladine Beograda ) u kome kaže :
Sedeće » demonstracije u glavnoj zgradi Univerziteta zbog recenzija seminara, « crnih lista » studenata i zabrane partije Socijalističkih studenata policija je do ponoći iznosila jednog po jednog studenta, ukupno njih 2.000. Žestoke demonstracije povodom posete iranskog šaha Reze Pahlavija ubijen jedan student germanistike. To je izazvalo talas demonstracija u Minhenu, Bonu, Hanoveru i drugim gradovima sa preko 10.000 učesnika . Dučkea « Crvenog Rudija » koji traži radikalnu promenu društva. Kako su radnici integrisani u sistem, poručuje Dučke, studenti i intelektualci treba da otvore oči radnicima i građanima o potrebi revolucije i stvaranju novog čoveka, ne više otuđenog. To smo uspeli povodom rata u Vijetnamu. Moramo da provociramo, ponavlja Dučke, ako ne provociramo niko nas neće primetiti .
partije Socijalističkih studenata policija je do ponoći iznosila jednog po jednog studenta, ukupno njih 2.000. Žestoke demonstracije povodom posete iranskog šaha Reze Pahlavija ubijen jedan student germanistike. To je izazvalo talas demonstracija u Minhenu, Bonu, Hanoveru i drugim gradovima sa preko 10.000 učesnika . Dučke , studenti i intelektualci treba da otvore oči radnicima i građanima o potrebi revolucije i stvaranju novog čoveka, ne više otuđenog. To smo uspeli povodom rata u Vijetnamu. Moramo da provociramo, ponavlja Dučke, ako ne provociramo niko nas neće primetiti .
. To je izazvalo talas demonstracija u Minhenu, Bonu, Hanoveru i drugim gradovima sa preko 10.000 učesnika . Dučke , ako ne provociramo niko nas neće primetiti .
učesnika . Dučke je sačinio koncept stranke Zelenih ...
Bader Urlike Majnhof. Slučaj Bader-Majnhof opravdano počinje uspelim prikazom studentskih protesta onog varljivog leta 1968, koji je zapravo uveliko izrodio ovaj njegov delatni nastavak, što će zorno biti prikazano jednom od najsnažnijih scena filma, kada na sahranu jednog od vođa RAF-a Holgera Majnsa preminulog od štrajka glađu, usled verovatno namerno kasnog dolaska lekara stiže ranjeni i marginalizovani, a nekada harizmatični lider studentskog pokreta Rudi Dučke , koji će prkosno uskliknuti borba se nastavlja. Upravo su trenuci, kako nas Edel ispravno upućuje, atentata-sa-odloženim-dejstvom na Dučkea možda presudno uslovili odvajanje jedne nasilne grupice, koja će godinama nakon prestanka demonstracija, na svoj način nastaviti borbu protiv kapitalističkog poretka i njegovih imperijalističkih težnji. Zašto su te grupe nastale samo u Italiji i Nemačkoj, možda nije teško zaključiti ukoliko znamo da su se upravo ove dve
uveliko izrodio ovaj njegov delatni nastavak, što će zorno biti prikazano jednom od najsnažnijih scena filma, kada na sahranu jednog od vođa RAF-a Holgera Majnsa preminulog od štrajka glađu, usled verovatno namerno kasnog dolaska lekara stiže ranjeni i marginalizovani, a nekada harizmatični lider studentskog pokreta Rudi Dučke, koji će prkosno uskliknuti borba se nastavlja. Upravo su trenuci, kako nas Edel ispravno upućuje, atentata-sa-odloženim-dejstvom na Dučkea možda presudno uslovili odvajanje jedne nasilne grupice, koja će godinama nakon prestanka demonstracija, na svoj način nastaviti borbu protiv kapitalističkog poretka i njegovih imperijalističkih težnji. Zašto su te grupe nastale samo u Italiji i Nemačkoj, možda nije teško zaključiti ukoliko znamo da su se upravo ove dve nacije najteže oporavljale od sopstvene teške, gorke prošlosti fašizma odnosno nacizma, a da je upravo tada stasala jedna generacija koja nije
vlade: promena Osnovnog zakona ( Ustava ) za koju je bila neophodna dvotrećinska većina. Ova ustavna promena trebalo je da omogući prenos važnih ingerencija sa savezničkih upravnih struktura na nemačke izvršne vlasti. Građani Nemačke na čelu sa liberalima su se usprotivili ovakvoj nameri. Formirana je vanparlamentarna opozicija, koja je svoje protivljenje artikulisala u žestokim demonstracijama. Posle paljenja robne kuće u Frankfurtu 1968. i atentata na Rudija Dučkea iste godine, ove demonstracije su prerasle u masovni studentski pokret iz koga su proizašle RAF i Bader Majnhof grupa. Velika koalicija je doista potrajala sve do izbora 1969. kada je SPD osvojio apsolutnu većinu i sa FDP-om oformio vladu sa Vilijem Brantom na čelu .
duboki. Neki teoretičari, u pokušaju da anticipiraju suštinu studentskog bunta, sežu u prošlost sve do sredine XIX veka, što je ipak preterano. Drugi su, pak, skromnijih ambicija: oni se zadovoljavaju gibanjima od početka šezdesetih godina. Jedan je, tako, ustvrdio da je potencijalna studentska revolucionarnost u Francuskoj dosledno podsticana raznim levičarskim časopisima. Autor jednog feljtona je, kada govori o Nemačkoj, nešto konkretniji: on kaže da su Rudi Dučke i njegov kompanjon Bernd Rabel bili članovi Subverzivne akcije u Berlinu pre nego što su se 1965. godine priključili tadašnjoj sekciji Socijalističkog studentskog saveza, koja je inače od 1961. godine bila sastavni deo Socijaldemokratske partije i neka vrsta njenog kadrovskog podmlatka, ali je bila izbačena zbog neslaganja sa izmenom programa partije kojim je ona umesto klasne postala narodna ( njačka ) stranka. Članovi ove sekcije su na univerzitetima počeli da