, ali te kategorije od živih slovenskih jezika ima i slovenački. Osim toga one su nejednakog stepena opštosti. dvojinu , kao posebnu paradigmu sa specifičnim značenjem, imaju sve vrste reči koje imaju kategoriju broja, a to praktično
njega drukčija kongruencija s brojevima (konkretno gls. ne poznaje paukal, koji se u srp. jeziku razvio iz oblika za dvojinu ).
i pomenute razlike u kongruenciji numeričkih konstrukcija koje proističu iz činjenice da gls. ima, a srp. nema dvojinu , odn. da srp. jezik ima a gls. nema paukal.
od ostalih slovenskih naroda koji su tu posebnu vrstu množine izgubili u lavirintima istorije, Slovenci su sačuvali dvojinu . Dvojina je množina za dvoje. U zaljubljenosti dvojina dobija poseban sjaj, jer iz množine isključuje sve sem dve
- kao "Anđelarova viljuška ", on na vrlo komplikovan način raspravlja o jednini, dvojini i množini. Poistovećujući dvojinu sa pojmom međuprostora (međuprostor je viši stupanj Pavićevog motiva granice), a ovaj pak sa Balkanom, pisac daje,
. Na taj način Atanasijev odnos prema alter egu, svom dvojniku, nije samo ritualno-magijske prirode, već je to put koji dvojinu vodi ka pluralu.
. Osavremenjivanje tog jezika bilo je utoliko teže što je Venclović za najčešću reč u ovoj himni upotrebio staru dvojinu : sasca, koja isključuje niz asocijacija i gotovo da ju je nemogućno zameniti adekvatnim modernim izrazom. Polazeći