keratokonusa je oko 16. godine, međutim, opisan je i početak simptoma kod šestogodišnjaka. Keratokonus se retko javlja nakon 30. godine. Keratokonus se javlja podjednako kod oba pola . dvoslike , ili višestruke slike na jednom oku i žale se na izobličenje slike .
se može javiti i prolazna slabost jedne polovine tela . dvoslike , nemogućnost govora. Retko može doći i do gubitaka svesti, pa čak i razvoja kome koja traje i do 7 dana, u najtežim slučajevima .
suprotno, odnosno da nezdrava ishrana, gojaznost i sedeći način života postaju načešći uzrok porasta prevalence dijabetesa . dvoslike , vrtoglavice, nesvestice .
na očnom dnu mogu da dovedu do značajnog gubitka vida . dvoslike . To je posledica oštećenja nerava koji inervišu očne mišiće. Ukoliko primetite bilo koji od ovih simptoma obavezno posetite oftalmologa kako bi bio urađen pregled očnog dna .
iscetka ili promena u vrsti iscetka - to jest, ako postane vodenast, mukozan ili krvav ( čak i ako je samo ružičaste boje ili prošaran krvlju ). Napomena: Nakon 37. nedelje, porast u sluzi iscetka je normalno i može da ukazuju na to da će nastupiti porođaj uskoro . dvoslike , zamućivanje, zatamnjenje, svetlucanje, ili ispadi u vidnom polju .
pošto se jednostavno završava uklanjanjem šavova. U težim slučajevima pristupa se uklanjanju dela masnog tkiva očne duplje ili proširenju prostora očne duplje da bi se povećao prostor za smeštaj otečenih očnih jabučica. Operacija je veoma teška, izvodi se u tri akta i ishod je sasvim neizvestan. Kada se klinička istorija oftalmopatije završi i promene fiksiraju, može se pristupiti operativnoj korekciji spoljašnjih očnih mišića čime se eventualno koriguju dvoslike zbog neadekvatnog centriranja očnih jabučica .
, a iznad nosa. Ovi tumori mogu pojačano lučiti hormone i tada se obično ranije dijagnostikuju, dok su još mali. U zavisnosti koje hormone luče kod pacijenta će se razviti hiperprolaktinemija, Kušingova bolest, Akromegalija, ili redje i druge hormonske bolesti. Ukoliko ne luči hormon tumor prilično naraste dok ne da prve simptome. Veliki adenomi se obično prvo manifestuju poremećajem vida. Kasnije se može pojaviti: smanjeno lučenje hormona hipofize, razrokost , dvoslike , učestalo mokrenje, otežan hod, psihičke tegobe i znaci hidrocefalusa .
kod rođaka u Ivanjici. Već tamo su lekari posumnjali da je reč o botulizmu, pa je upućena u Kragujevac. Kako je onda najpre dospela u Čačak, i to na hirurgiju, koja sa botulizmom, dakle jednom pre svega neurointoksikacijom nema ništa? Znači da je u slici dominirao bol u trbuhu i paralitički ileus ( nema crevne peristaltike ). Ali svako odeljenje poziva konsultanta, po potrebi, sa drugih odeljenja. Čačak ima infektologe, mogli su da ih pozovu. Kod žene su se javile diplopije ( dvoslike ) što je već samo po sebi skoro dovoljno za dijagnozu ( uz teškoće gutanja ) ali nije ona morala da "traži" očnog, očni s tim nema ništa, pravilno je upućena neurologu i tu je izgleda došlo do bruke i debakla. Ako je istina. Od 8 dana zakašnjenja, koliko Kragujevčani navode da je trajalo oklevanje, žena je sama odgovorna za tri dana, od subote, kada je otpuštena sa hirurgije, do utorka, kada se javila na kontrolu sa pogoršanjem. propusti su brojni, površnost očigledna, a za
mlade koji pokušavaju da nas odvuku u izolaciju, bori se protiv svakog oblika fašizma u tvom okruženju i već si se izborio da tebi bude bolje. I znam, argument je uvek isti - ovde više nema demokratije, ona je zamenjena partokratijom. Ali da li mislite da vaš život mora da ide dalje? Ja mislim da mora . dvoslike i izbočenost očiju, obično se ne povlače sasvim. Mnogi bolesnici pate zbog naružujućih promena. Značaj očnih promena, pored težine ispoljenosti zavisi od pola, uzrasta i zanimanja bolesnika .
poremećaja u Graves-ovoj bolesti je orbitopatija. Orbitopatija podrazumeva egzoftalmus i promene na ekstraokularnim mišićima. Promene su posledica proliferacije retroorbitalnog veziva, limfocitne infiltracije, edema i inflamacije sa kasnijim razvojem fibroze. Na mekim tkivima oka zapažaju se konjuktivalna injekcija, lakrimacija, fotofobija, blefarospazam. Poremećaj funkcije ekstraokularnih mišića kao posledica miozitisa izaziva neprijatne dvoslike , poremećaj konvergencije, nesposobnost pogleda na gore. Očne promene mogu da se jave nezavisno od metaboličkih i da se pogoršaju tokom lečenja hipertiroidizma. Orbitopatija se nekada javlja i bez kliničkih manifestacija Graves-ove bolesti ili joj godinama prethodi, ili se javlja godinama kasnije u odnosu na početak Graves-ove bolesti [ 6,20,21,22,23 ]. Često su prisutni Graefe-ov znak ( nesposobnost gornjeg kapka da prati bulbus pri pogledu nadole, tako da je
na drugom mjestu retine bolesnog oka. Dugoročno to može imati teške posljedice. Naime zbog dvoslika ( imamo privid dva predmeta umjesto jednoga ) i konfuzije koja zbog toga nastaje u mozgu koji analizira rezultate, mozak može podsvjesno isključiti jedno oko zbog čega se vid u njemu jednostavno ne razvije pa ono zauvijek ostane slabovidno ( ambliopno, lat. Amblyopia ). Druga, nešto bolja mogućnost je da područje retine na koje pada slika preuzme ulogu makule čime nestaju dvoslike , no to područje nikada neće imati osjetljivost niti kvalitetu vida kao makula .
funkciju, odnosno da li zrake svjetla sa gledanog predmeta koje padaju na nju mozak tumači kao ravno naprijed ili je drugo područje retine preuzelo ulogu makule. Ukoliko je, dvoslika neće biti jer to područje sada prima isti svjetlosni impuls kao makula druge strane, a mozak ga na jednaki način analizira. Ako je pak makula ta koja zadržava središnju ulogu, onda zbog njenog novog položaja dobiva svjetlosni impuls drugačiji nego makula zdravog oka pa nastaju neizdržive dvoslike ( vidi sliku ). Kako bi se organizam obranio od dvoslika mozak jednostavno isključuje jedno oko i osoba gleda samo jednim okom. Takvo dugotrajnije isključivanje jednog oka dovodi do toga da se vid na njemu jednostavno ne razvije pa takva osoba zauvijek ostane slabovidna. To se tumači time što se vid djeteta razvija do osme ili najviše desete godine, pa svi poremećaji koji se dogode u tom razdoblju mogu za posljedicu imati nerazvijenost vida ( ambliopiju ). Kod paralitičkog
isključivanje jednog oka dovodi do toga da se vid na njemu jednostavno ne razvije pa takva osoba zauvijek ostane slabovidna. To se tumači time što se vid djeteta razvija do osme ili najviše desete godine, pa svi poremećaji koji se dogode u tom razdoblju mogu za posljedicu imati nerazvijenost vida ( ambliopiju ). Kod paralitičkog strabizma je naglašen i poseban položaj glave kojim bolesnik nastoji umanjiti ulogu zahvaćenog mišića pokretača oka i tako smanjiti dvoslike .
. Bolest karakterišu česte remisije i egzacerbacije. U osnovi to je autoimuna bolest, a za njen nastanak važnost imaju i genetski, kao i klimatski činioci, prevalencija od ekvatora idući ka severu raste. Kod većine pacijenata bolest počinje postupno ( 60 % ), dok se kod ostalih javlja naglo. Prvi simptomi su obično parestezije, zatim spastična slabost mišića i poremećaj dubokog senzibiliteta. Kod nekih bolest poćinje retrobulbarnim neuritisom. Kasnije se javljaju dvoslike , nistagmus, vertigo, intencijski tremor, skandirajući govor, cerebelarna ataksija. Poremećaji mokrenja, delimična retencija urina ili povremena inkontinencija, kod nekih pacijenata javljaju se od početka bolesti, a kod nekih tek u kasnijim fazama. Psihički poremećaji obično su karakteristični za kasnije faze bolesti. Dijagnoza se danas postavlja brzo, posle urađene magnetne rezonance. Međutim, terapija nije napredovala tako brzo kao dijagnostika .