, odnosno kao klirik, uspeti da na pravi način razume Sveto Pismo, himnografiju i uopšte Sveto Predanje i da pristupi egzegezi na pravi način, kako bi vernicima objasnio dogmate Pravoslavne Crkve.
Sveti, u jedinom Svetom, u Gospodu Isusu Hristu ". egzegezi predvečnih unutartrojičnih odnosa. Bogoslovlje se u ovom tekstu kreće od jednostavne ranohrišćanske himne i
važnost. Pravi tipologizam "je moguć samo na realističkoj osnovi. Ne treba se čuditi tome što je upravo u antiohijskoj egzegezi učenje o praslikama i praobrazima razvijeno u punoj meri. Kod Zlatoustog je to povezano sa njegovom bliskošću
vezane za ovaj stih iz Evanđelja po Mateju neophodno je sagledati razne tipove njegovog tumačenja u ranoj otačkoj egzegezi . Njih je bilo nekoliko.
u srednjem veku. egzegezi pojavilo relativno kasno. Mada još kod Origena i Tertulijana postoje tragovi polemike sa rimskim primatom, ipak se po
strani opevane drzave blagostanja. To autor ne primecuje, naravno, nego se radije priklanja dubioznoj Zizekovoj egzegezi kapitalistickog socijalnog licemerja. Steta. Inace, svedska "drzava blagostanja ", kojoj autor pripisuje lepu
),. na jednoj ruci brojanica a u drugoj pracke i pistolj. Sta cemo sada sa onom ko se maca lati,... (No nemojmo ovde o egzegezi navedene kategorije, jer bi moglo da poprimi sasvim neocekivane tokove). Mislim da bi te raznorazne labilne,
: zboga toga se kod njega religiozne dogme izgleda racionalizuju, dok se njegova filozofija gubi u teologiji i egzegezi (E. Žilson).
je pravna književnost: s jedne strane sami tekstovi zakona i kanona, a s druge strane pravna nauka, najčešće iskazana u egzegezi pozitivnog prava.
tumača je da otkrije duhovni smisao sakriven u njemu. Danas istraživači Fiziologa vide njegove korene u biblijskoj egzegezi , čiju osnovu koristi Filon Aleksandrijski u svojim delima. Filon je napisao knjigu o biblijskim ocima, u kojoj
. Takođe je vladao tradicionalnim granama islamske filozofije i mogao je s jednakim autoritetom da govori o kuranskoj egzegezi kao i o delima velikih pesnika i mislilaca. U vreme kada je Evropom vladala duboka tama na polju filozofije i umetnosti
prisutan. Ovidija, inače, nisu odbacili ni hrišćanski srednjovekovni pisci, ali su njegove priče podvrgli strogoj egzegezi kojom su ga do krajnjosti alegorizovali. Lovor (lauro) u koji se Dafne preobrazila bežeći od Apolona u
na sledeći način: Da bi dao da se razume da ličnosti koja ojačava učenje oba zaveta ništa ne nedostaje. U svetootačkoj egzegezi tumačenje dva noža odvijalo se uglavnom u dva pravca: 1) alegorijski se radi o duši i telu, a reči dosta je označavaju da
odgovorio da su dva noža privremena (svetovna) i duhovna vlast. Slično razumevanje, mada ne zasnovano na direktnoj egzegezi teksta, nalazi se i u Justinijanovim novelama. Na Zapadu su carevi koristili ovaj tekst kao potvrdu svoje vlasti.
model papinstva koji bi bio suprotan ovom dosadašnjem. Crkva se mora okrenuti znacima vremena i kritičko-naučnoj egzegezi i osloboditi mitologije, recimo, tvrdnje o biološkom rođenju od Device. Küng ide tako daleko u svom rezimeu da se pita