na Neptunu traje oko 16 časova, što za posledicu ima malu temperaturnu razliku između dnevne i noćne strane planete. Usled velikog nagiba ose rotacije (30 u odnosu na ekliptiku ) južni i severni pol su naizmenično konstantno osvetljeni u periodu od po 41 godine. Prosečna temperatura Neptuna je samo za 2 niža od one na Uranu, umesto za
za merenje vremena bili zvezdani satovi astrolab koji je prvi opisao grčki astronom i matematičar Ptolomej. U opisu se kaže da su to dva prstena koji predstavljaju ekliptiku i ekvator, s okretnom osom. Astrolabom su određivani položaj Sunca, njegova visina iznad horizonta, izlazak i zalazak Sunca, dužina dana i noći. Otkriće načina
pored Saturna a poćetkom a prila, tačnije 2 a prila, pored Jupitera. ekliptiku , doduše sa nekim manjim odstupanjima koja su u ovom slučaju nevažna.
skoro tacno na ekliptici i cesto biva okultiran Mesecom. Dole levo od ove zvezde lezi svetlija Spica. Tacka jesenje ravnodnevnice, kada Sunce u septembru preseca ekliptiku , nalazi se tacno izmedju ove dve zvezde. Regulus je zvezda u stabilnom stadijumu. Vizuelni sjaj Regulusa je 140 puta veci nego sjaj Sunca, a ako u obzir uzmemo i
. Dakle, Eklipse predstavljaju pomračenja Sunca i Meseca u blizini Čvorova koji su zapravo delovi Meseca jer predstavljaju tačke u kojima Mesečeva putanja preseca ekliptiku . Ovo je veoma snažan trenutak, imamo spoj Sunca i Meseca u blizini Čvorova, spoj razuma i osećanja, svesnog i podsvesnog, a Čvorovi, koji su simbol uzroka i posledice,
ekvatora, pa samim time i pomeranje nulte tacke ka zapadu po eklipticnoj putanji. To pomeranje do danas iznosi 36 stepeni ili skoro tacno 1 / 10 kruzne putanje po ekliptiku . Tacka ekvinocija se takodje pomerila, presavsi iz sazvezdja Ovna u sazvezdje Riba oko vremena rodjenja Isusa, odakle ce se za oko 600 godina od sada premestiti u
znaci rodjenja totalno ignorisu precesiju koja prouzrokuje pomeranje. Ono sto danasnji astrolozi u horoskopu nazivaju znakom "Ovna" je u stvari segment po ekliptiku velicine 30 stepeni, koji se nalazi istocno od sadasnje lokacije ekvinocija, a koji je vecinom u sazvezdju Riba a ne Ovna. Sledecih 30 stepeni astrolozi u horoskopu
Đurađ, kod Virovitice. Glavni glumci u ovoj svemirskoj predstavi bili su planet Venera i naša zvijezda Sunce.... ekliptiku preseca u dve tačke (čvorovi) kroz koje Sunce prolazi svake godine početkom juna i decembra meseca. Ukoliko se Venera tada nađe u donjoj konjunkciji onda, za nas
i prilikom pomračenja Sunca). Dužina i tip pomračenja Meseca zavise od položaja Meseca relativno u odnosu na čvorove njegove putanje (tačke gde putanja Meseca seče ekliptiku ).
zvezdonosnih, sad sa leve strane, ekliptiku . Ovi čvorovi imaju veliki značaj za pomračenja; Mesec se nikada ne pomračuje sam po sebi, i ne može pomračiti Sunce sem ako nije blizu čvora. Merkur i Venera takođe ne
ili sasvim blizu njih. To se dešava kada su u konjunkciji sa ovim nebeskim telom. Putanja svake planete i svake komete, dosad posmatrana, s obzirom da je nagnuta na ekliptiku , mora presecati njenu ravan i probijati je u dvema tačkama pri tome, u jednoj prelazi sa južne polulopte na severnu, a u drugoj sa severne na južnu. To su one tačke koje se
teleskopa. To su Uran i Neptun (i planeta patuljak Pluton). Uran je otkrio W. Hersel 1781, Neptun J. G. Gale 1846, a Pluton K. Tomba 1930. ekliptiku , plava putanju Plutona, a crvena putanje ostalih planeta
kosmologa. Hojl prihvata mnoge Hokinsove argumente, ali ide dalje od njega. On smatra da Obrijev krug nije računar za predikciju eklipsi, već da predstavlja samu Ekliptiku i. daje detaljni algoritam kako je mogao prediktor da fnkcioniše. Godine 1977 izlazi Hojlova knjiga O Stounhendžu, u kojoj su, pored tehničkih detalja,
shematski metod predikcije pomračenja Sunca i Meseca, pomoću Obrijevog kruga. Obrijeva rupa 14 uzima se za prvu tačku Ariesa, S označava Sunce, M projekciju Mesec na Ekliptiku , N označava silaznu nodu, sa posmatračem u centru C. Tako, dok Sunce napravi jedan obilazak za godinu, Mesec za (lunarni) mesec dana. Kada je Mesec u N (uzlazna noda)
devet stepeni sa obe strane ekliptike (ravan Zemljine putanje oko Sunca). Orbita po kojoj se kreću krhotine asteroida je nagnuta pod uglom od devet stepeni u odnosu na ekliptiku , a pojasevi nastaju usled zadržavanja čestica u krajnjim tačkama orbite što uslovljava prividni porast njihove gustine u tačkama koje se nalaze na 9 stepeni iznad i