Svetu Sabornu i Apostolsku Pravoslavnu Crkvu, koja je jedna i nedeljiva. Granice među nama imaju istorijsko, a ne eklisiološko poreklo, i otuda mi primamo jedan drugoga kao članove jedne Crkve, kao braća braću po služenju u jednom episkopatu
i mržnji prema ljudima); o Presvetoj Djevi Mariji, o prvorodnom grehu; učenje o blagodati, sotiriološko učenje, eklisiološko učenje, učenje o Tajnama (krštenja, miropomazanja, Evharistije, pokajanja, sveštenstva, braka, jeleosvećenja),
vlasnik rimokatolik, gde su obavljane zajedničke molitve pravoslavnih i nepravoslavnih vernika. eklisiološko vizionarstvo potvrdio je i onda kada su se (2012. godine) svi članovi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne
μυστήριου του Χρίστου - Ef. 3,4; 5,32; Kol. 2, 2; 4, 3) koja i jeste Crkva, Crkva kao jedno i jedinstveno evharistijsko i eklisiološko Telo Bogočoveka Hrista. Ovo potpuno i svestrano zajedničarenje u Svetoj Liturgiji, nema sumnje, kulminira u
ili kulturnim faktorima. Poteškoće koje je istorija sazdala mogle su biti prevaziđene da je postojalo opšte eklisiološko merilo za rešavanje bogoslovskih, kanonskih ili liturgičkih problema, koji su razdvajali Istok i Zapad. Ali
odnose se prema APC kao prema autonomnoj mitropoliji. Tim svojim postupcima Ruska Crkva je pokrenula jedno važno eklisiološko pitanje: Ko ima pravo u Pravoslavlju da daje autokefalnost: Majka Crkva ili Carigradska Patrijaršija, s obzirom na
1 Kor. 11, 18 - 20: "kada se vi sabirate u Crkvi.... na jedno isto mesto, da jedete Večeru Gospodnju ". Vrlo su značajni i za eklisiološko samosaznanje prve Crkve karakteristični ovde upotrebljeni izrazi, jer oni pokazuju identifikovanje lokalne
ostaju dosledni svetosavskoj ideji Srpske crkve. Što se tiče bivšeg vladike Artemija, taj slučaj ima i svoje strog eklisiološko naličje. Da Artemije nije sklonjen, on bi i sam pre ili kasnije napravio raskol i daleko veću štetu po Srpsku crkvu nego
, ni sama pravoslavnost Jedne Svete Saborne i Apostolske Crkve; za procvat, organizaciju, kanonsko uređenje i eklisiološko utemeljenje prvobitnog monaštva i za nedostižnu blagodatnu asketsku književnost velikih trezvenoumnih