sertifikatima i akreditacijama pogledajte ovde elegičnu atmosferu predmeta, međuprostora i eksterijera. Ciklusi poliptiha nastajali su krajem prve i početkom druge decenije 21. veka na odabranim lokacijama i regijama u Srbiji, Italiji, Izraelu, Nemačkoj, itd.
maternjeg govora, koji se gubi kad se taj jezik digne na stepen zvaničnog, naučenog. Razumljivo, regionalna proza nema samo regionalni jezik, no je nužno da ima i regionalnu tematiku. Ovde imamo retrospekciju na detinjstvo i mladićstvo, na jedno vreme koje je i istorijski i literarno već napušteno. To nosi svoju draž, ali i traži izvesno posvećenje. Takva proza često je na granici da se izvrgne u svoju suprotnost. Bili smo svedoci kad autor ( ovde nije reč o Radiši ) priča elegičnu priču iz zavičaja, a publika se smeje jezičkim izrazima dijalekatske boje koje doživljava kao karikaturu. Dragićević još uvek uspeva da održi ton: da se priča konstituiše od psiholoških momenata doživljaja, a ne samo od jezičkih oblika, od gramatičkih odstupanja, ili samo od razgovorne sintakse. Taj doživljaj je najčešće susret intimnog i opšteg, idealizovanog ( očekivanog ) i stvarnog, seoskog i gradskog, i po pravilu je bolan. Mnogo je za to primera na stranama
se ... Ne prođe mnogo, kad eto ti dva lepa ženska lica po mene jednoga, ali i te kako vrednog u svetu klasike. - Izvolite za nama ... - bogme, za vama bih i na koncert, vala, makar trajao i duže od Lukasovog u Areni Sala, prava-pravcijata, kao u emisijama o ozbiljnoj muzici koje idu posle ponoći na RTS 2. Ministar tad spava ... Notnu svesku nemam, al imam laptop i najobimniju karaoke kolekciju svakojakih hitova. - Počnite ... - hoću, majke mi, samo da prokletinja učita Ekremovu elegičnu simfoniju: Pos o - kuća Ne da sam je uvežbao, nego razbivam kako emotivno dirigujem na taj hit neshvaćenog pečalbarskog bluzera. Čemu šok i neverica, moje dame? Fali mi orkestar da bi doživljaj bio kompletan, mada ni ovako ne zvuči loše, koliko izrazi njihovih lepih lica govore. Samonikli talenat Zovite mi Tasovca, on će me razumeti Ne priznajem ništa manje od direktora, on se barem ovakvih nagledao u Ja imam talenat. - Javićemo vam se ... - čekajte, bre, kuda ćete? Sačekajte
zabranu radova, pečaćenje gradilišta, odnosno prekršajne i krivične sankcije prema važećim propisima Crne Gore . elegičnu priču o sirotom, malom dužniku ionako ne razumeju. Takvi nam diktiraju život i određuju kamate .
( M. Glišić, J. Veselinović, R. Domanović, S. Sremac, L. Lazarević, S. Ranković, P. Kočić, S. Matavulj, I. Ćipiko i dr. ). Neki veliki pisci toga vremena manje su tipični kao predstavnici određene književne epohe ( npr. S. M. Ljubiša ) . elegičnu , pesimističku, filozofsku, ponekad i negatorsku. U srpskoj prozi, koja se u odnosu na realističku promenila i u metodu i u stilu ( npr. M. Uskoković, V. Milićević ), data su takođe umetnički vrlo snažna dela ( B. Stanković ). Trajnu popularnost kod srpske publike stekao je i komediograf Branislav Nušić. U međuratnom periodu, pored nekih već pomenutih, počinje da stvara i niz mlađih književnika, pre svega Miloš Crnjanski, koji je ostvario najviše domete u srpskoj prozi XX