koje živi u i oko prirodnih i zaštićenih oblasti, environmentalne granice prihvatljivih promena određenih od strane istraživača u saradnji sa lokalnim stanovništvom,
planiranje i razvoj turističke infrastrukture, njeno dalje poslovanje kao i njen marketing treba da se usredsrede na environmentalne , društvene, kulturne i ekonomske kriterijume održivosti.
suštini, ekoturizam se mora planirati i njime upravljati na takav način da uspešno dostigne svoje ključne društvene i environmentalne ciljeve. To zahteva:
CSR ciljeva u godišnjim izveštajima preduzeća, environmentalne uticaje turizma, iako treba preći dug put do dostizanja održivosti, i da je učinjen nešto manji napredak u korišćenju
turizam u destinacijama, environmentalne i društvene uticaje;
, kao i organizovanim putovanjima malih grupa; environmentalne implikacije, koje mogu doneti i koristi i troškove za životnu sredinu i za lokalne zajednice;
uključujući pravo da se odupru razvoju turizma; environmentalne ciljeve, ključni partneri u ekoturizmu i da često posluju u razvojnom okruženju koje im ne pruža odgovarajuću
sektora ka turizmu, u kombinaciji sa zaštitom, kad god je verovatno da će to povećati neto društvene, ekonomske ili environmentalne koristi za zajednicu na koju se to odnosi,
nivou suštinsko za održivi razvoj turizma. Osnove za održivi razvoj turizma u okviru jedne zemlje jesu dobre environmentalne , socijalne i ekonomske politike, demokratske institucije koje odgovaraju potrebama ljudi, vladavina zakona,