predstavljaju sticanje znanja o ovom procesu kroz praktično korišćenje veština oblikovanja fantastične plastičnosti našega mozga i naše biologije uopšte . Epigenetska revolucija, Psihoterapija
i nama zanimljive oblasti - farmacije i ishrane. U poslednjem broju časopisa objavljeno je nekoliko kvalitetnih članaka koji se bave terapeutskim efektima fitonutrijenata i epigenetskim efektima multi-funkcionalne ishrane. Urednica časopisa dr. Silvia Kaufmann pozvala nas je da za jedan od narednih brojeva pripremimo naučni članak koji se bavi istraživanjem
raka i uticaja heterogenosti na reakciju na terapiju određenu za lečenje raka debelog creva. Namera je da se u tom projektu obezbede podaci o visokokvalitetnom genomskom i epigenetskom nizu na osnovu klinički dobro definisanih tumora i njihovih metastaza, te da se oni uporede sa genomom zametne linije kod pacijenata. Ti podaci biće dopunjeni detaljnom
laboratoriji Britanskog muzeja u Londonu u X milenijum ( Burleigh i Zivanovic ). Uz ostatke ljudi nađene su i životinjske kosti medveda ( Urzus urzus speleus ). Proučavanjem epigenetskih karakteristika skeleta ljudi od najstarijeg kromanjonskog perioda do danas, može se jasno uočiti vidan evolutivni proces autohtonog stanovništva Balkana i šireg Podunavlja
najbolje vidimo na groblju u Trnjanu kod Požarevca ( Živanović ) u kome su prema Dunavu sahranjivani Kromanjonci, a prema današnjem Požarevcu se sarhanjivanje vrši i danas . Epigenetske karakteristike svih tih skeleta su skoro i danas identične. Nedavno je na arheološkom nalazištu kod izlaznice za Sremsku Mitrovicu, na autoputu Beograd-Šid, nađena jedna
od 146 - 169 cm. Naše stanovništvo spada u nisku grupu srednje visokih ljudi po Martinu, a može se reći da i danas većina naših stanovnika spada u tu grupu . epigenetske karakteristike starosrpskih skeleta može se zapaziti robustnost paleolotskih ljudi čiji je životni vek bio u proseku oko 70 godina jer su živeli duže nego njihovi potomci u
u statističkim podacima dobijenim sa velikih serija skeleta . epigenetska i paleopatološka proučavanja staroslovenskog ili starosrpskog stanovnistva nisu do sada vršena nigde u svetu, iako postoji niz pojedinačnih radova čiji rezultati mogu veoma
, dalje, rearanžmanom, tj. prekidanjem i abnormalnim prespajanjem drugih segmenata DNK ili, pak, umnožavanjem određenih segmenata DNK genoma. Isto tako može da dođe do tzv. epigenetskih promena koje se stabilno nasleđuju tokom replikacije genoma, a primer za to je metilacija citozina. Već i od nabrajanja ovih genomskih nestašluka zaboli glava, a onda može da se
, oni pretvaraju jednu vrstu ćelije u drugu, koristeći tehniku poznatu kao ćelijsko reprogramiranje. Ćelijsko reprogramiranje obuhvata niz tehnika koje omogućavaju promenu epigenetskih markera, kao što je metilacija DNK. Pre tri godine naučnici su uspeli su fibroblaste ( ćelije koje sintetišu kolagen ) vezivnog tkiva pretvore u embrionalne matične ćelije, koje
sa sredinom i kako tačno ta mašina funkcioniše. Dakle, zanima nas tačno gde u mozgu i koji je najznačajniji deo mozga. Dakle, gledali smo u ovo. U interakciju gena, koja se naziva epigenetski efekti, oštećenje mozga i sredinu, i kako su ove stvari povezane. Kako na kraju ispadnete psihopata i ubica zavisi od toga kada tačno dođe do oštećenja. To je veoma, vremenski
blizanci . epigenetske promene.A moze se reci da su sve bolesti zapisane u genima, odnosno da sve bolesti imaju, manje ili vise izrazenu, genetsku komponentu.I istovremeno nista nije zapisano u genima
, aktivnosti, svesni izbori i životni stil ne utiče na njega. Stoga se do pre svega dvadeset godina verovalo da je genom koji smo nasledili neka vrsta sudbonosnog zapisa. Međutim , epigenetska revolucija, koja je osamdesetih godina prošloga veka započela u laboratorijama Amerike, a koja i dalje zaprepašćuje naučni svet svoim otkrićima, umnogome je promenila
, dok istovremeno snažno aktivira one pozitivne genetske potencijale, i iz prirode koju smo nalsedili izvlači maksimum . epigenetski plan veoma promenjliv i čak reverzibilan. To znači da se pozitivna epigenetika može narušiti teškim životnim okolnostima ili lošim životnim stilom, ali i obnoviti
od teških, kao i psihičkih bolesti može se obja sniti jedino drugačijom epigenetikom, jer je genetski kod jednojačanih blizanaca potpuno isti. Visok procenat pokazuje da je epigenetska struktura barem isto toliko važna kao i genetski faktor, što predstavlja zapanjujući i ohrabrujući rezultat .
navedena otkrića radikalno promenila našu sliku o važnosti i uticaju genetike i epigenetike na naše zdravlje, najveće iznenađenje je tek sledilo. Naučnici danas smatraju da epigenetske promene imaju zaprepašćujući opseg. One zahvataju sve ćelije našega tela, uključujući i polne ćelije. Pored toga naučnici danas veruju da se epigenetski materijal takođe