i Curul (1247 g.). Najzad nametnu oružjem svoju vrhovnu vlast jedinom grčkom vladaocu koji je bio ostao zavisan, epirskom despotu Mihailu II (1254 g.). Kada Vatac umre po povratku iz ovog poslednjeg rata, nikejsko grčko carstvo, bogato,
i kultura. Upravo je u takvom okruženju različitih kultura, na malom prostoru, zapljuskivana jonskim morem na epirskom poluostrvu, nikao gradić sa svojstvenim i jedinstvenim šarmom. Posetioci Parge će biti impresionirani zelenilom i
vojskovođi Pre-ljubu, a Albaniju svome šuraku, bratu carice Jelene, despotu Jovanu Komnenu Asenu, koji beše oženjen epirskom despoticom Anom. Oblast pak Epirsku on dade svome bratu Simeonu - Siniši, koji se oženi ćerkom epirske despotice Ane (
car Uroš i njegov stric Simeon - Siniša. Stric se ne htede potčiniti mladome caru, nego se odvoji od njega i u gradu epirskom Kosturu (Kastorija), gde je do tada upravljao, proglasi se za za "cara i samodršca Grka, Srba i Albanaca ". Nazove se car
moguća, srpski despoti potrudili su se da obezbede svojoj zemlji i narodu još jednog, i to veoma moćnog zaštitnika. U epirskom gradu Rogosu čuvale su se mošti svetog apostola Luke, koje su tamo dospele sasvim slučajno. Posle pada Carigrada pred
prema pravoslavnim zemljama. Ta njegova nova politička orijentacija se i vezuje upravo za ovaj brak njegovog sina sa epirskom princezom, ali i za dobijanje autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve od strane carstva u Nikeji. Tu je izuzetno
prepuštena kralju a crkva je bila ta koja bi pomogla realizaciju te odluke. epirskom princezom, ćerkom epirskog despota Teodora Anđela koji se od 1224, nakon krunisanja u Solunu, naziva epirskim (
. Kako akcija protiv Vladislava nije uspela, to je Radoslav nakon toga otputovao u Drač u želji da se obrati tadašnjem epirskom vladaru Manojlu, ne bi li ga ovaj pomogao.
te politike i nije bio Radoslav, naslanjanje na Epir započeo je Stefan Prvovenčani onda kada je oženio Radoslava sa epirskom princezom. Greška Radoslavljeva je samo u tome što nije uspeo da se obračuna sa razularenom vlastelom u Srbiji, koja je
. Da epirski car Teodor nije imao baš tako skladne odnose sa Radoslavom govori Teodosije kada opisuje Savinu posetu epirskom caru. "Car i mitropolit mnogo izgovoriše svetome da blagočastivi kralj Radoslav u ljubavi i miru sa njima prebiva ".
vlasti. epirskom princezom. Potez sasvim razuman, ali iznenadan pad epirskog cara Teodora bio je za Radoslava tragičan. Tu priliku je
koje će mu donositi borbe i ratove i dela puna slave i časti. epirskom princezom Olimpijadom. Od majke je nasledio jogunastu ćud, čežnju za nepoznatim i veru u herojsku slavu koju mu je