slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "epitoma".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, uvek im je na putu). epitome - je (da iščupa iz sna onog koji sanja), da propusti dva jata zapućena u bolje krajeve (po običaju, u suprotnim pravcima)
na istoku. Prvi pisani dokument o samostrijelu potiče od rismkog historičara F. Vegacija, koji o njemu piše u djelu Epitoma rei militaris, a M. Amijan u djelu Rerum gestarum navodi da su ga u 4. stoljeću imali i Goti. Rusi ga 991. godine
Viktora, i u Prokopijevom panegiričkom spisu "O građevinama" (De aedificiis), nastalom između 553. i 555. godine. U Epitomama sadržan je podatak da je rimski imperator Galerije rođen u Priobalskoj Dakiji, gde je i sahranjen, i to u mestu
istorijski izvori ćute. Romuliana se pominje u dva istorijska izvora: u delu nepoznatog pisca iz oko 360. godine, u epitomama pripisanim Aureliju Viktoru, i u Prokopijevom delu O Građevinama, nastalom oko 555. godine. Kod Pseudo - Aurelija
od cara Mihaila I, Kedrenov Compendium historiarum nije nišpta drugo nego doslovan izpis ili prijepis Scvitzesove Epitome , samo što su odavle u Sompediu neka mjesta ispuštena. S toga za tu dobu od god. 812. do 1057. nema djelo Đura Kedrena
... tomo I, u Bibl. dub. franjevaca, str. 298. i 299). epitoma Ivana Marije Matijaševića iz Crijevićeve Dubrovačke biblioteke, a nalazi se u Historijskom arhivu u Dubrovniku među
Viktora, i u Prokopijevom panegiričkom spisu "O građevinama" (De aedificiis), nastalom između 553. i 555. godine. U Epitomama sadržan je podatak da je rimski imperator Galerije rođen u Priobalskoj Dakiji, gde je i sahranjen, i to u mestu
istorijskih izvora u kojima se Romulijana sasvim sumarno pominje: delo nepoznatog autora iz oko 360. godine, Epitome , pripisane Aureliju Viktoru, i Prokopijev spis De aedificiis (O građevinama), nastao oko 555. godine. Pseudo
short?) i zavisnosti njenog unutaržanrovskog sistema od nadolaženja i prodiranja skrajnutih žanronskih tipova ( epitoma , aforizam, epigram), sa jedne strane, i nedefinisana svest, sa druge, koja piše i šalje na vrednovanje povesti,