sa naučno-istraživačkim radom na temu Sličnosti i razlike između Euklidove geometrije i sferne geometrije
sam upoznao, naučio ne iz režijskih knjiga velikih reditelja, već iz Euklidove geometrije. Ubeđen sam da je u tom genijalnom delu, aktuelnom i
trude se da reše probleme pomoću origamija koji se ne mogu rešiti pomoću Euklidove geometrije).
je nije produbio do kraja i nije izveo fizičku liniju vremena iz Euklidove Kosmologije Elementi. Nije shvatio da Euklidova geometrija nije
iz Lorencove koncepcije etra daljom relativizacijom () napuštaju se Euklidove relacije za udaljenosti kosmičkih razmera () kosmos je prostorno
modernih prirodnih nauka. Sa dvanaest godina samostalno je razvio Euklidove aksiome, sa sedamnaest je pisao naučne traktate o fizičkim fenomenima
otkrio je da se radi o apstraktnom prikazu broja pi koji je osnova Euklidove geometrije.
da izvede neodređen broj geometrijskih zakona. Dakle, istinitost Euklidove geometrije počivala je na AKO; ako su postulati tačni onda je i tvrdnja
moguće provući najmanje dve prave: ista deluje toliko maštovitije od Euklidove postavke, da prosto vapi za literarnim citiranjem kad god se ukaže
sistem, onda njen položaj u odnosu na njega može biti određen metodama Euklidove geometrije pomoću čvrstih rezmernika i izražen u Dekartovim
osnovni geometrijski tipovi podataka sasvim su u skladu sa načelima Euklidove geometrije, što olakšava navikavanje za softver.
na Univerzitetu u Jeni, 15. aprila 1841. godine, na temu Demokritove i Euklidove filozofije prirode. 1842. godine počinje da radi prvo kao novinar, a
rešavanju scenskog prostora polazim od načela geometrije, konkretno Euklidove geometrije. Za mene je priprema mizanscena za jednu predstavu čitava
. Ipak, najslavnije mu je djelo iz optike, Kitabu l-Manazir. Osporio je Euklidove i Ptolemejeve teorije o tome da oko šalje i zrcali zrake na vidna data.