Romanov, je naslednica čuvene carske ruske loze Romenaov i prava je princeza. Čak i živi u ogromnom dvorcu. Ona je fantastičko odigrala ulogu glumice sa periferije i to je zanimljivost pošto sa takvim svetom nikad nije imala dodira.
iluzija. Dakle, kako funkcioniše fantastika u tekstu koji nudi verodostojnost iluzija, koji iluziju i sve što je fantastičko proglašava nečim potpuno legalnim, gde fantastika u tekstu nije nešto subverzivno? Fantasti ku komponentu Pavićeve
, pomaže i sam fantastički diskurs. Shodno prethodnim momentima, indikativno je da upravo u "Hazarskom rečniku " fantastičko nije čvršće razdeljeno od poetskog i alegorijskog, dakle reč je upravo o distinkciji koju Cvetan Todorov smatra
, naučni i prozno-žanrovski diskursi svi primarno nemimetički koncipirani u produktivnoj vezi, štaviše upravo fantastičko kroz eruditno poigravanje raznim umetničkim i civilizacijskim konvencijama i faktima često preuzima funkciju
predstavlja različit opseg tematskih jedinica, koje se ne mogu usitnjavati bez gubitka određenih svojstava. Fantastičko prikazivanje sveta suprotstavlja se nefantastičkom, čudesno i neobjašnjivo stoji nasuprot običnom i shvatljivom.
i nemogućnosti ljudskog ostvarivanja. Fantastičko pripovedanje o ljubavi najčešće podrazueva različite moći voljenog i bića koje voli. To drugačije, više, biće može
ponašanja) i heurističko načelo ispred pozitivnog opisa činjenica u kojima nema topline koja drži zamisli ili fantastičko pred-stavljanje stvari. Sve je u usklađenim redovima bitisanja, u kosmosu, najmanje dvoznačno, i našoj svesti se
detektivske proze i fantastičke književnosti. Ona je istovremeno vrhunski vestern, vrhunski krimi roman i vrhunsko fantastičko štivo.
razlika. Opisujući upečatljivo u svakom tekstu, slučajeve ' takvog ponavljanja, Pavić nam otkriva jedno nepoznato, fantastičko vreme književnosti. "48 Pritajena polemika sa realističkom književnošću se nastavlja.
da će čitalac uzeti te fikcije za stvanost. Naprotiv, čini im se poželjnim da se filozofski roman pokaže kao neko fantastičko pripovijedanje. Pa onda, zašto je autor pribjego toj čudnovatoj i uvjetnoj filozofiji? Zato da bi s više slobode
za pripovijednu prozu, za siže, jer u lirici je svaka metafora, svaka uspjelija i neobičnija pjesnička slika malo fantastičko i nadrealističko čudo.