, SA TITOM NA SAFARI Fernbaha , Arsena Damaskina, Oskara Vojnića i Josipa broza Tita, biće dostupne svim pravim lovcima i ljubiteljima prirode,
organizaciji Zapadna Bačka iz Sombora koji su mi svojom ljubaznošću dozvolili da snimim uljanu sliku Balinta Fernbaha .
dobra, zahvaljujući Emilu Talijanu, koji kao prava kuvarica svako jelo prilikom pripremanja nadgleda. Fernbaha u Africi 1905.
ljudima da uzvodno, jedno 2 km postave kamp, dok se Talijan i ja pripremamo za lov. Fernbaha ¶
novosadskih zanatlija i rešenje o prestanku sa radom jevrejske radnje, te inauguracija Velikog župana Petera Fernbaha , kao i izveštaj Slobodne Vojvodine o oslobođenju grada 23. oktobra 1944. godine.
, nimalo ne pogađaju. Što bi Marijana rekla, jača je ljubav od parčeta papira Fernbaha do današnjeg dana prekriva veo tajne jer nije mnogo voleo publicitet. Bio je čovek introvertan, ponosan i osobenjak.
i njegovo imanje je pružalo ovom samcu dovoljno dobiti da je mogao sebi da priušti takvo putovanje. Fernbaha u Sonti
Po dogovoru, Kitenberger je organizovao ekspediciju od 140 članova koji su bili opremljeni za troipomesečni safari. Fernbaha je iznenadio veliki broj ljudi, no samo za nošenje opreme je trebalo više od sto Crnaca nosača koji su bili u sastavu
životinju, koja je odmah nepomično pala na svoju desnu stranu. Ovaj safari nije završen po planiranom dogovoru između Fernbaha i Kitenbergera, jer su dve nedelje pre završetka safarija zbog neslaganja oko vođenja lova, njih dvojica sporazumno
koja je 27. marta 1910. godine završena. Fernbaha sa ukupno 122 trofeja. Napomenućemo samo najvažnije trofeje odstreljenih životinja: 1 slon, 5 bivola, 5 nosoroga, 1
dana veliki lovac, koji je toliko puta gledao smrti u oči, preminuti u bolničkoj postelji. Vest o Talijanovoj smrti je Fernbaha mnogo pogodila jer su se njih dvojica slagali kao braća. Na njegovu sahranu je Fernbah došao, donevši veliki venac sa
, koja je u početku provodila leta na njegovom imanju, dolazeći da čuva guske i pomaže svojoj babi, kuvarici Balinta Fernbaha . Ona mu je i ako nevenčana, donela na svet sina Jožefa 1918. godine. Iz ove ljubavne idile sa Marijom se 1920. godine
svetskog rata, kada nastaje prekid do 1936. Od 1945. Muzej je smešten u porodičnoj zgradi žitarskog trgovca Antona Fernbaha (eklektizam, 1870), gde su posetiocima dostupne bogate zbirke arheološkog, istorijskog, etnografskog i
na tavan jer voda do te visine nije došla. Preselio se sa svojom porodicom u svoju kuću u Apatin. Fernbaha u Lovačkim novinama iz Budimpešte
muzeju. Fernbaha u nju se zaljubljuje poznati Ciganin primaš i kako ona odbija da se uda za njega, on je 1931. godine ubija nožem. Marija