] ili što nisu verovali u njega kao pisca, kako može izgledati takođe. Ipak je jedan od njih, i najveći sigurno, uznosio Gleđevića kao "ljubovnika" parnaskih vila i glasovitog pesnika lirike i dramskih tekstova. Bio je to Ignjat Đurđević, tada još mlad i skoro na početku svoje sjajne literarne i naučne karijere, koji se u dva maha, u dve posebne pesme, s očitim simpatijama i s neafektiranim poštovanjem poklonio Gleđeviću. [ 2 ] Kasnije, sve do naših dana skoro, procenjivanje Gleđevićevog književnog rada stalno ide po začaranom krugu iste antiteze: jedni za taj njegov rad imaju visoku reč pohvale i priznanja kao V. Kačanovski, 1882, ili D. Prohaska, 1919. godine [ 3 ] dok mu drugi odriču svako poetsko i umetničko značenje svodeći ga na puko pretakanje sa italijanskih izvora kao M. Deanović, 1916, 1932, i Ž. Der, 1931. godine [ 4 ] .

kao M. Deanović, 1916, 1932, i Ž. Der, 1931. godine [ 4 ] . Gleđevićevog dela ne bude bitno izmenjen .

brzo konstatovati da je samo pogledao nešto bolje u neku genealogiju dubrovačkih građana. Jer tamo nedvosmisleno stoji da je taj Antun Gleđević koji je kao sin Rada Gleđevića i Frane Pieri rođen novembra 1659, poginuo, zajedno s ocem i sa još jednim bratom i jednom sestrom, u fatalnom zemljotresu 6. aprila 1667, znači kada još nije imao ni punih osam godina [ 12 ] . Gleđevićevog rođenja, ne može više nikako ostati; sasvim izvesno, pesnik te godine nije bio rođen. Do sigurnije i tačnije određenog vremena njegovog rođenja može se, međutim, doći samo posredno, jer matične knjige rođenih u Dubrovniku nedostaju za period od 1651. do 1658. godine, a posle tog vremena budući pesnik nije u njima zabeležen. Kako je pak njegov otac 2. maja 1655. venčan s Dešom, ćerkom Bara Gini, jednom "pučkom" iz porodice koju genealozi nazivaju nobilissima i koja je u

pisac Gleđevićeve mladosti i na svaki način ne može biti slučajno što je on u svom kasnijem radu, naročito u radu na melodrami, u stvari hteo da ide Palmotićevim tragom . Gleđevićevog doba, može se uzimati kao pouzdano da su i njegovi pesnički počeci vezani za dane kada je napuštao klupe dubrovačke gimnazije ili pak za one, odmah zatim, kada je pravio prve samostalne korake u životu; i može se verovati isto tako da su ti najstariji njegovi stihovi bili ljubavni. Jer tolike biografije negdašnjih dubrovačkih pesnika složno svedoče o jednom: svi oni relativno rano počinju da vole i, zajedno s tim, da o ljubavi pevaju .

kome je bio pridodat da obavi tekuće poslove za gospodu, iz grada, i za seljake, na terenu. Kancelar je tih godina bio Miho Medani, na koga su u Dubrovnik pristizale tužbe od strane seljaka da ih zlostavlja i da odveć skupo naplaćuje svoje usluge. Uz takvog pretpostavljenog Gleđević je pored ostalog mogao, znači, da nauči i to kako se preskromna kancelarijska plata brzo može uvećati na račun još crnje sirotinje, samo ako se pri tom pokaže dovoljno bezobzirnosti . Gleđevićevog sirotovanja u te dane, ne bi sigurno sasvim ispravno bilo zaključivati da je ženidba na koju se iznenadno, u tridesetim godinama, odlučio predstavljala samo pokušaj da se to sirotovanje nekako ublaži. Jer ne izgleda da je Gleđević njom mnogo dobio. Frana, kći pokojnog Marina Nikolja, trgovca u Leskovcu, s kojom je on 10. januara 1686. godine sklopio ženidbeni ugovor [ 33 ], nije imala prevelik miraz; on se sav sastojao iz nešto kuća koje ne donose mnogo i iz 650 dukata, u novcu

osobite ljubavi "( ob singularem affectum et amorem ) kako je u ženidbeni ugovor uneto, iako je to bilo protiv običaja donela nesvakidašnje zamašan miraz [ 47 ]. U svojoj novoj sreći, istina je, Fjora nije uživala dugo, jer je umrla u novembru iste godine [ 48 ], ali je ona, kada se ta sreća nalazila pred njom, bez sumnje bila poslednja koja je mogla predviđati tako brz i iznenadan njen kraj. Ako se, međutim, obrati dužna pažnja na podudarnost datuma ponovnog njenog venčanja i Gleđevićevog hapšenja zbog nekakve satire obadva događaja padaju u maj 1696 nije teško pomišljati da su satirički stihovi kojima je Gleđević propratio to venčanje bili istovremeno oni zbog kojih je, posle eventualne Fjorine ili Ilijine tužbe, on zatvora. dopao .

štampao sve za što su mu rukopisi izričito posvedočavali Gleđevićevo autorstvo. Iz njegovog izdanja ispale su i Gleđevićeve Ljuvezni noćne i čitav niz satira ( Pjesan Lopujkam, Pjesan Godišnicam, Avdijenca gospodina Tovarkanti, Prodece g. kavalijera Mandrislava i Prskanja ) c čudnim obrazloženjem da su ili odviše raspuštene i lascivne ili da im je humor "svagda krupan, često prostački, a gdjegdje i naivan" [ 82 ] . Gleđevićevog književnog rada predstavi u potpunosti. Za znatan broj Gleđevićevih tekstova mi smo stoga primorani da i dalje konsultujemo rukopise [ 83 ]. Pa i to nije sve i nije samo na taj način izdavač Gleđevićevih dela bio nepotpun i u svom poslu nedefinitivan. Malo godina posle njega nađen je i integralni tekst Gleđevićevog Belizarija [ 84 ], a onda i jedna druga Budmaniju nepoznata verzija Porođenja Gospodinovog [ 85 ]. Najposle, treba dodati i to da se po rukopisima pažljivim

odviše raspuštene i lascivne ili da im je humor "svagda krupan, često prostački, a gdjegdje i naivan" [ 82 ] . Gleđevićevog Belizarija [ 84 ], a onda i jedna druga Budmaniju nepoznata verzija Porođenja Gospodinovog [ 85 ]. Najposle, treba dodati i to da se po rukopisima pažljivim traženjem naiđe još na pokoji Gleđevićev pesnički proizvod za koji Budmani takođe nije znao .

dubrovačka maskerata Tržnicam, u kojoj se videlo Gleđevićevo delo na osnovu toga što je Crijević beležio kako Gleđević ima pesmu "o običajima žena koje rade pekarski zanat" u Dubrovniku su takve žene nazivali "tržnicama" nikako ne može biti Gleđevićeva; sve aluzije koje se u toj pesmi prave i svi pomeni mnogobrojnih realnih ličnosti, koje se u njoj ismevaju ili hvale, upućuju nedvosmisleno na zaključak da je maskerata Tržnicam morala nastati jedino koju deceniju pre Gleđevićevog rođenja [ 90 ]. Iz te neobične pogreške, međutim, pouka može biti i druga od one na koju se u prvi mah pomisli: ona upućuje na opreznost u ovakvom radu s Crijevićevim podacima, ali ne sugeriše i svako odustajanje od takvog rada .

ona se, samo, zove Oslobođenje Betulije koja se od Đurđevićeve Judite u potpunosti razlikuje i koja bi tako isto mogla biti Gleđevićeva, mada to na njima nije naznačeno [ 92 ] . Gleđevićevog dijaloga upravljenog dubrovačkim gospođama bio zasnovan na kakvoj čvrstoj informaciji ili je jer može i to biti samo još jedna u nizu drugih omaški vrednog, korisnog ali često i nekritičnog dubrovačkog biografa .

pesme o običajima žena koje peku hleb, kao i njegova drama Merkurije ili ljubavna utakmica imaće da pokaže vreme. Ono će možda dati odgovor i na pitanje da li je Apendinijev pomen Gleđevićevog dijaloga upravljenog dubrovačkim gospođama bio zasnovan na kakvoj čvrstoj informaciji ili je jer može i to biti samo još jedna u nizu drugih omaški vrednog, korisnog ali često i nekritičnog dubrovačkog biografa . Gleđevićevog književnog rada preostalo, ovaj stari dubrovački pesnik prikazuje mu se u trostrukom vidu: kao liričar, kao satiričar i kao dramski pisac. Takvim se, nema sumnje, Gleđević morao prikazivati i čitaocu svoga doba, jer iako je puno njegovih tekstova izgubljeno, po svemu što o njegovom radu ipak znamo vidi se lepo da je taj rad tekao svaki put samo u ova tri pravca .

" bijelja od lira bijelji od lira vez šijaše ". Dva poslednja očuvana stiha koja se na pomen njenoga veza neposredno nadodaju : Gleđevićevog doba i bez sumnje je samo previd što ona još nije našla svoje mesto u antologijama dubrovačke lirike .

i uspomena, prepun razmišljanja i prizivanja svirepe smrti. I takođe kao Gundulić, on je svoje delo obukao u raskošno barokno ruho; i u njemu je, kao i u delu njegovog prethodnika, obilje sentenca opšte vrednosti, i ono je prepuno blještavih efekata koji predstavljaju stil, manir, ton i maniju epohe. I kod Gleđevića neko može biti "nemilostan pun milosti ", i njegova junakinja može reći:" Živa jesam za sveđ mriti ", i u njegovoj su poemi česte ovakve hiperbole : Gleđevićevog dela s delom Gundulićevim ide i dalje: naš se pesnik ne ustručava da iz Gundulića prenese i direktno pokoji stih ( "Što je doli, da je gori ", 352 ) ili pokoji obrt ( Gundulić:" ako u meni nije mene ", Gleđević: "živu je uzdržo mene u meni ", 72 ) .

vojnu ugoditi, ne hoditi sjemo i tamo da viđena može biti; žena mudra pomnju stavi kf će c boljom ćudi sjati, vladat djecu u ljubavi i uređen dom držati , Gleđevićevog doba; njih nije bilo teško uočiti kao što ih nije bilo ni opasno napasti .

gleđevićevog

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov