Pivnice, 103 godine posle prve zadruge koju je u ovom kraju osnovao ceski apotekar iz negotina Stevan Fricman. U novom ruhu pivnice vec ovog proleca docekace i prve goste. Planirano je da se organozuju vinske ture, a gosti bi spavali u selu odakle bi ih prevozili na brdo do podruma vina. U povratku im sigurno nece trebati prevoz jer ima samo jedan put i to nizbrdo. Za one koji prvi put vide kamene kuce rajackih vinogradara odmah ih uporedjuju sa slicnim kucama u Istri, Lastvi Grobaljskoj ili kuca kakve su Pastrovici izgradili na Svetom Stefanu, a razlike su samo u nekim detaljima. Pre vise stotina godina ovde su se Rajcani doselili iz Velike Hoce. Da je duh Mediterana udaljenog stotinama kilometara ovde prisutan svedoci i podatak da je Rajac sa 265 suncanih dana u godini u staroj Jugoslaviji bio odmah iza Hvara. Koliko se na seoski i vinski turizam ozbiljno racuna govori i najava da ce od maja do oktobra ovde na izlet dolaziti americki turisti koji brodovima

. Ovaj odlomak, među svim mokrinjskim odlomcima, danas pruža utisak najdublje starine svojega naselja. Kuće su grupisane oko jednog plitkog krševitog ulegnuća okruženog krupnijim ostenjcima krečnjaka. Preovladavajući kraški oblik koji nosi ziratno zemljište je vrtača. Ovdje se, gdjekad, stekne utisak o nasipanju zemlje sa planine u vrtače. Kraj ovoga mokrinjskog odlomka smješten je zaseok Petijevići u kojemu stoje Petijevići i Dabovići. U ovome je odlomku grobaljska crkva Sv. Petke. Preovladavajući kraški oblik koji nosi vrijedan zemljišni pokrov je do i vrtača. Ovaj je odlomak, zajedno sa Bijelićima raspolagao planinskim zemljištem Poljice u kojima su bili smješteni ljetnji stanovi. Ko je ljeti živio u planini, uzimao je vodu sa Brisine, pod Odjevom, kapavice u grebenu Dobroštice, ali i iz Završja sa prisojne strane grebena. Voda se uzimala iz Male Subre sa Petijević vode i Trivkovog laza. U vrijeme ljetnjega izdiga u Dorbošticu ,

više od trideset, četrdeset bala sijena, no od ovoga se posla nije odustajalo, iako se sijeno moralo goniti kroz Kamensku planinu u Mokrine. Dalje, ka grebenu Bjelotine i dubrovačkoj granici, leži odlomak Svrčuge sa kuća ma raspoređenim u gusti niz. Ovdje po starini stoje Tušupi, Kosići, Tomaševići i Šubare. Kuće su sve veoma solidno građene i čitav odlomak pruža sliku tipične varoši u karstu. U novije vrijeme ovdje je ograđena crkva Sv. Vasilija Ostroškog koja je takođe grobaljska . Iz ovoga odlomka ljeti se izgonilo u Bjelotinu više Konavala, no stoka nije zimovala u Konavlima. Povodom gradnje crkve ovdje stoji predanje o serdaru Tomaševiću koji je slavio Lučindan. U vrijeme ovoga serdara, Svrčuge je činilo nekoliko kuća i odluka serdareva o gradnji crkve dočekana je s nevjericom .

. Sljedeću grupu kuća čine kuće Prlainovića ( Prlaina ) i Gačanića . grobaljska . Izdvojeno od ovoga niza, kraj crkve Sv. Varvare, leže kuće Đurđevića i Račića. Sveta Varvara je parohijalna crkva i na njenome groblju ukopavaju se svi Gornjemokrinjani, izuzev odlomka Crljeno brdo. Ovdje se ukopavaju: Prlainovići, Lepetići, Trezovići, Bijelići, Kosići, Vučkovići, Đurđevići, Gojkovići, Ćeranići, Radanovići i Miševići. Sve su kuće u Gornjim Mokrinama građene od finog tesanika, obično na sprat, sa dvorištima i gumnima čijoj je gradnji poklanjana

kuća rađene su velikom pažnjom i majstorstvom po kome su Mokrinjani poznati u čitavoj Hercegovini. Gledajući seoske odlomke zapaža se da su kuće sa pomoćnim zgradama dosta zbijene, sa uzanim kratkim ulicama i stepeništima od krupnih blokova. Na starijim zgradama pravilo je da su ostavljana jedna vrata, a na onima za koje se tvrdi da pripadaju 18. i 19. vijeku ostavljane su puškarnice. Donjem kraju gravitira i jedna zavjetna crkva koja je u srednjemu vijeku služila kao grobaljska , na Vidovu vrhu. Ova je crkva trudom Svrčužana i Donjemokrinjana obnovljena 1889. na jubilej Kosovske bitke. Crkva je propala nebrigom .

, uz istočni okvir zaravni i južnu uz jugozapadni obod polja. Prostorna disperzija ovih skupina uslovljena je, čini se, rasporedom geonomičnog tla. Uz jugoistočni okvir zaravni smještaju se, po starini, kuće Vukovića, Bronzića, Škera, Stanovčića i Radovića. Kuće Ratkovića stoje dalje izdvojene u posebnu grupu U ovome zaseoku stoji zavjetna crkva Sv. Jovana kraj koje se izraziti poslijemorejski sloj stanovništva Kamenoga ne ukopava. U srednjemu vijeku ovo je grobaljska crkva. U porti se viđa jedan stećak koji pripada klasičnom razdoblju stećaka, a takođe grobnice tipa "Glogovičkih ". Ovdje je ležalo veliko groblje koje se prostiralo van porte ka kućama Bronzića. Ovome zaseoku su gravitirale kuće Krunića (" u Košarice ") i Vitkovića ( iza Dražnjega brda ). Kraški oblik-nosilac geonomičnog tla je do. Južne ekspozicije omogućavaju maksimalnu insolaciju, a orjenski gorski grebeni štite predio od vjetrova iz sjevernog kvadranta. Ovaj

Nikolj do. [ 174 ] grobaljska . Okolo, u porti, leže stećci, ali i grubi nadgrobni kamenovi okomito pobodeni u zemlju .

, ležala je, prema predanju crkva Svete Irine. Oko ovoga mjesta, na predjelu Jakovina, ležalo je veliko groblje za koje vjerujemo da je pripadalo srednjem vijeku. Na Butkovom brdu, podno Rustova, stajala su dva stećka na osami, od kojih je jedan sačuvan. Ove starine su u mjesnome predanju označavane kao grčka crkva i grčko groblje . grobaljska crkva Svetoga Arhiđakona Stefana. [ 6 ]

zaobilaženje zatečenih starih grobalja koja se obično imenuju kao grčka od strane migranata u Morejskom ratu. Bližnja sela Lučići, Rajevići i Tomin u svome predanju kazuju da se nikada nisu ukopavala u groblju crkve Svetoga Jovana. Mi danas možemo vjerovati da je crkva aktivirana poslije razgraničenja koje je donio poslednji veliki mletačko-turski sukob ( 1714 1718 ), dakle oko 1721. godine kada je bila definisana Močenigo linija. Po kazivanju mještana, ne i kao grobaljska crkva već samo zavjetna. Zanimljivo je i držanje zavjeta Sutorana Svetome Jovanu Krstitelju na dan Roždestva Svetoga Jovana kod crkve u Kamenome. Obje crkve su srednjovjekovnog utemeljenja i obje čuvaju stećke. Ukoliko Lučići, kako kazuje predanje, doseljavaju u Sutorinu u vrijeme Morejskog rata, onda bi oni odabrali kamensku crkvu da u njoj drže zavjet u vrijeme ratnih operacija i u vrijeme kada je Sutorina sa Krševicama zaista ležala pod jurisdikcijom Mletačke

u Prijevoru i Šćepoševiću. Kovači se javljaju u Mojdežu i tamo se i sada predio sa dobrom zemljom, i seoski odlomak zove Kovači. I najstarija zemljišna knjiga uključuje Jova Kovača u Mojdežu, a ova osoba se javlja u spisku poreskih obveznika iz 1702. u istome selu. [ 43 ] Šabovići su stari žitelji Mojdeža. [ 44 ] grobaljska jer nosi stećke. Na žalost mi danas ne možemo rekonstruisati izgled njenoga groblja koje je promjenilo izgled i obuhvat prilikom novoga podizanja crkve 1721. Ovdje danas leži nekoliko stećaka koji su moguće i pomjereni, a stećci su ugrađivani i u podumjente i crkvenu zgradu .

opštemu dobru . grobaljska pa pop Špiro Lučić kazuje da se u njenome groblju ukopavalo dosta naroda. Zavjetne crkve na gori to su najstarije crkve dinarskih Srba i mi u Boki ne znamo ni za jednu jedinu koja bi imala bratstveničko ili rodovsko obilježje. Crkva na Loberu je obnavljana u funkciji zavjetne građevine i još jedna okolnost podupire njen izvanrodovski karakter i utemeljenje. To je činjenica da su neke grčke crkve u Boki, pa i samoj Sutorini, ostale pasivne i lagano propadale stojeći u sred sela

u njoj. To je, taj dokument, ispisan rukom jeromonaha Mojseja Lučića, jedini pomen ove crkve, kao žive i uređene crkve u mletačkim dokumentima 18. vijeka sačuvanim u Herceg-Novome . grobaljska i zavjetna crkva. Ta činjenica nosi krupne i višestruke implikacije. Jer nisu sve zatečene crkve u Dračevici u 18. vijeku produžile svoj život i svoje funkcije. Tamo gdje mi nalazimo svjedočanstva o produženju života starih i srednjovjekovnih dračevićkih crkava, mi smo skloni da takva mjesta, iako hipotetički, odredimo kao mjesta snažnijeg prisustva starinarskog stanovništva, i naravno, mjesta susticanja i dodira, ali uspješnog i produktivnog dodira njegovog sa

u ustima, udari konja i za trenutak ih s topotom nestade iz dvorišta . grobaljska trgovca svi su bili zajedno. Sad je dolazio još i učitelj, koji je zakasnio na doček ili, bolje rečeno, da prisustvuje dolasku .

, nije se obzirala na lak žamor koji je nastao u crkvi. Kad je župnik otišao sa propovedaonice i spremio se u sakristiji za svetu misu, sve živo u crkvi poče šaputati i komentarisati. Poreznikovim trima ćerkama, koje su sedele u klupi pred oltarom, kao da se prekinuo dah, ali one napućiše usta kao da bi htele reći: To smo i pretpostavljale baš je našla vreća zakrpu "Poštar i poštarka se pogledaše kao da treba iznenada otpremiti ministra trgovine ekstra poštanskim kolima ". Oba grobaljska trgovca, koji su stizali u crkvu obično onda kad je župnik završavao svoju propoved, a onda su pažljivo slušali samo objave i najave venčanja, u prvom trenutku mogli su samo da pomisle: Gde će kupovati? ", a odmah zatim debelo slagaše jedan drugoga: Oh, to sam već odavno znao "Beležnikova supruga, koja je imala svoje sedište ispod propovedaonice između dve seljačke gazdarice, nije mogla da nađe u svom molitveniku početak svete mise i prevrtaše listove pozadi među

kad ga ne gledaju samo oči domaćih ljudi. Ali proslava stogodišnjice župe bila bi premalena kad bi ostala samo među crkvenim zidovima i završila se uveče u zagušljivoj krčmi tučom između domaćih i stranih momaka; prvo je za župnika, drugo za seljaka, a za gospodu ne ostaje skoro ništa. Ali kao skoro uvek u kritičnim slučajevima, tako se i sada javilo više spasilaca koji su svoje originalne ideje posejali u publiku, raspoloženu za kritičko raspravljanje . grobaljska školska omladina nema još svoje zastave, mada je imaju već odavno sve okolne škole; a beležnik Mali, koji je pored svojih redovnih dužnosti uvek osećao neutoljivu potrebu da se meša u sve moguće druge javne poslove, zaprepastio je jedno veče društvo kod Krače predlogom da se prilikom stogodišnjice župe ustanovi vatrogasno društvo .

grobaljska

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov