slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "grobne".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
sa crkvom Svetog Stefana, koja je danas posvećena Preobraženju. Istraživanja su pokazala da je celina mnogo šira, starija i značajnija no što se o njoj sudilo na osnovu crkve. Izgrađena je u drugoj polovini XIV veka i obuhvata utvrđeni Lipovački grad zamak nepoznatog lokalnog velmože na stenovitom visu Leskovik, i njegovu pridvornu, trikonhalnu crkvu s kupolom. Čitava porodica ( ktitor, njegova supruga preminula na porođaju i troje dece ) sahranjena je uz bogate grobne priloge u jugozapadnom uglu crkve. Potom je smerni monah German, dogradivši i oslikavši pripratu 1399, pretvorio pridvoricu u manastirsku crkvu, kojoj je gravitiralo i anahoretsko stanište pod kamenom liticom Leskovika. Poznato je da su kneževi Stefan i Vuk Lazarević priložili manastiru vinograde. Na izmaku XV veka crkva je ponovo živopisana, od čega su se sačuvale freske u taburu kupole i na pandantifima, dok se kasnije manastir pominje u defterima. Konak
kastela, u sklopu rimskog limesa, i sedište Dunavske flote sa pristaništem, i kao trgovački centar. S obzirom na geografski položaj, bio je izložen napadima i pljačkama varvarskih naroda . grobne arhitekture, epigrafski spomenici, reljefi, ostave novca i drugi pokretni materijal ) .
i nekropola nalaze se na desnoj obali reke Lab. Pretpostavlja se da je to bila rimska stanica Vindenis. Naselje je većim delom bilo uništeno i sačuvano je u nivou podova, od kojih je jedan imao mozaik sa predstavom Orfeja. Na nekropoli je sahranjivanje obavljano spaljivanjem i inhumiranjem. Otkriven je mermerni sarkofag sa poklopcem u vidu dvoslivnog krova sa akroterijama, gde je pokojnica imala zlatnu ogrlicu, privezak i prsten sa gemom. Većina grobova imala je bogate grobne priloge, nakit i keramičke i staklene posude različitih oblika .
. Iz izrečenoga posredno saznajemo da je unutar gradskih be dema postojao veći broj crkava jer ih Prisk beleži u množini. Priskov podatak je jedini pisani izvor koji potvrđuje postojanje većeg broja crka va unutar grada, od kojih ni jedna nije otkrivena. Ovaj podatak ukazuje na živo verovanje u isceljiteljsku moć Svetog mesta zahvaljujući prisustvu relikvija mučenika ili njegovog groba. Zato je razumljivo što bolesni traže spas u ruševinama hramova koji su mogli biti grobne crkve mučenika ili su u njima čuvane njihove mošti. Maksim Turinski u V veku preporučuje da treba naročito poštovati mu čenike svece čije se relikvije nalaze u crkvi, i njima, pored ostalih, upućivati molitve jer oni u blaženstvo uvode. 13
groba Hrista, u njemu se utvrđujemo . grobne povoje, hitajte i svijetu propovjedajte, da je Vaskrsao Gospod, umrtvivši smrt jer je on sin Boga, koji spasava rod ljudski .
crkve Sv. Đorđa u Glogoviku ( Kuti ) . grobne ploče uklesan je prosti kružni ornament .
, crkvišta i crkava na prostoru Šume trebinjske u naseljima koja su prema raspoloživim izvorima veoma stara. Opisuje velik broj grobnih gomila - tumulusa, veoma obazrivo, a shodno svojim zapažanjima o savremenim ukopima u tumule, Lj. Sparavalo piše: "U ovom kraju ima mnoštvo kamenih grobnih gomila ( tumula ) za koje se u nauci smatra da pripadaju praistorijskim Ilirima ..." [ 421 ] Dalje, autor ustanovljava da se sahranjivanje kod jednog dijela stanovništva ovoga kraja u grobne gomile veoma teško napuštalo, te je većina srednjovjekovnih nekropola nastala na grobnim gomilama .
... "[ 421 ] Dalje, autor ustanovljava da se sahranjivanje kod jednog dijela stanovništva ovoga kraja u grobne gomile veoma teško napuštalo, te je većina srednjovjekovnih nekropola nastala na grobnim gomilama . grobne gomile. Takođe, u planinskim selima, kako će se poslije vidjeti, na tumulima su ležale male crkve u suhozidu .
. grobne gomile ni crkvine, ni stećaka, umrli su sahranjivani u obične zemljane rake, a na grobove su im postavljane manje amorfne kamene ploče. Neko grobovi u njemu ( za koje nismo sigurni da su nastali do kraja XV vijeka ) su obilježeni i stavljanjem jednog neobrađenog duguljastog kamena uspravno iznad glave pokojnika, a sa istočne strane nadglavnika uklesan je mali ravnokraki krst ... "
sela Svinja u kome su živjeli Vlasi. Ako bismo zaključili da su ovi Vlasi bili siromašni stočari, pa da zbog siromaštva nisu postavljali stećke na grobove, pogriješili bismo. Nisu oni svi bili siromašni. Vidjeli smo da je Chrianus Paqualis iz Svinje mogao da otkupi roba za 24 velika solida. On bi isto tako bio u stanju da snosi troškove oko izrade i postavljanja stećka, recimo na grob svoga oca. "[ 423 ] Autor navodi kako se u selu Lučnice u Bobanima još ukopavaju u grobne gomile: "Kad se pokojnik položi u grob, onda se naspe nekoliko vreća donesene zemlje, a potom se grob zatrpa kamenom." [ 424 ] Na ispitivanom području, autor konstatuje da su "u stalnim srednjovjekovnim nekropolama stećci nastali uz crkve" [ 425 ] kao i da "su stećci nadgrobni spomenici hrišćana." [ 426 ] Na planinskom predjelu Dračevice, stećci takođe leže uz crkve i to redovito grobaljske. Takođe, na susjednom predjelu, u naseljima uz obalu. Prije nego pređemo na
crkve u srednjem vijeku Boke, gradili su svoja opažanja na prisustvu u ovome kraju karakterističnih grobnih spomenika koji se u našoj istorijskoj nauci smještaju u visoki srednji vijek. Ni jedan nije znao, u vazdašnjem oskudjevanju naših istraživača u terenskim podacima, da se ukopavanje pod stećke produžava u nekim novskim planinskim selima do polovice 20. vijeka. To, naravno, neće biti razlogom da njihove žitelje proglasimo bogumilima. Ukopavanje pod krupne grobne spomenike može se u planinskom seluUbli ispratiti kroz vrijeme do hiljadu godina ( groblje crkve Sv. Gospođe ). Takođe, grobnice sa stećcima u Ublima u kojima se ukopi produžavaju poslije drugog svijetskog rata, istovjetene su, na primjer, grobnicama manastira Tvrdoš koje se smještaju u 16. vijek .
gradnje, o čemu detaljnije obavještava Lj. Sparavalo. ( 1 ) Ove su crkve građene u suhozidu, dakle debelih zidova, i one nisu velike. Veći broj srednjovjekovnih nekropola sa stećcima u južnoj Hercegovini, nastaje na grobnim gomilama koje se u nauci smatraju ilirskim tumulima. Takođe, neposredno uz tumule. Ukopavanje u gomile praktikuje se u nekim južnohercegovačkim selima i danas. Na prostoru sjeverozapadne Bokene susrećemo se sa obavještenjima o ukopavanju u grobne gomile. U južnom dijelu zaliva, u Grblju, dakle u kraju gdje se starinarski sloj stanovništva prije Morejskog rata mnogo oštrije ocrtava, crkve su podizane na grobnim gomilama. Ovaj je predio pošteđen krupnijih migratornih pomjeranja u njegovom novovjekovnom razdoblju .
su od porodičnih grobnica sa stećcima i velikim grobnima pločama. Potpuno smo sigurni da se hercegovački migranti ukopavaju u grobnicama tipa "Glogovičkih ". Može se vjerovati da migranatski sloj stanovništva teži i nastavlja tradicionalni način konstruisanja visokosrednjovjekovnih grobnica Stare Hercegovine koje predstavljaju, najprije individualne grobnice. Domicilno stanovništvo koje gradi izraziti prijemorejski sloj, ukopava se pod stećke i velike grobne ploče što ovdje prestavlja izraz višega nivoa hrišćanizacije, što je za očekivati u Dračevici u kojoj su rano formirana crkvena hrišćanska središta ( odatle tradicija o "grčkim" grobljima gdje "grčki" izjednačujemo sa "hrišćanski" ). Ne može se isključiti mogućnost da migranatsko stanovništvo pribjegava formiranju određenog tipa rodovskih ili familijarnih grobnica u grobnim gomilama kakve viđamo u kućanskom odlomku Obalica. No to će se sve vidjeti kada se izvrše
crkve Sv. Đorđa . grobne gomile u mjestima južne Hercegovine. Čak se i crkve grade na grobnim gomilama koje se u našoj arheologiji pripisuju ilirskom stanovništvu. Vjerujemo da hrišćanizovano no stanovništvo južne Hercegovine shodno svojoj ekonomskoj snazi pristupa formiranju grobalja tipa "Glogovičkog" u svome novom kraju koji je u jednom značajnijem razvojnom nivou hrišćanske dogmatike i moralnosti, već odavna formirao svojih grobalja sa solitarnim grobnim pločama .
. Ako će se u nečemu tradicija pokazati otpornom, onda to možemo očekivati u načinu pogreba i gradnje grobnica. Mi definitivno ne znamo kako su se ukopavali Srbi recimo u 10, 11. ili 12. i 13. vijeku. Na prostoru Boke Kotorske nedostaje srpskih nekropola 9. i 10. vijeka, a objavljena istraživanja su u načinu prezentacije veoma problematična za dokučiti kakav ozbiljniji zaključak. Mi ne možemo prenebreći i zaobići saznanja o ukopavanju u južnoj Hercegovini tamošnjih Srba u grobne gomile, sve do našega vijeka, a u srednjovjekovnom razdoblju vjerovatno veoma masovno. Posve je neprihvatljivo, kao mogućnost, da se Srbi Hercegovine mogu ukopavati u gomilama koje pripadaju tuđem etničkom krugu Kada posmatramo Hercegovinu i sve što do danas znamo o ukopavanju hercegovačkih Srba, pa to onda transponujemo na prostor Boke, gdje se, najednom, u jednom migratornom zamahu, nađe dio njenoga stanovništva, posve je vjerovatno i lako prihvatljivo da se