komparativno istraživanje Andrićevog i Hajdegerovog dela, a to bi vodilo onome što je manje poznato i
Karla Levita o političkim implikacijama Hajdegerovog egzistencijalizma. Tekst je počivao na
10, Fedije 11). 4. Postoji bliskost između Hajdegerovog mišljenja i nacionalsocijalizma, ali se ona
, nego što koriste namjeri da se propita bit Hajdegerovog odnosa prema praksisu politike i tradiciji
, najprije u ontičkoj ravni, da okupira problem Hajdegerovog ljudskog, intelektualnog i političkog
prirodi onoga što jeste filozofski temelj Hajdegerovog nacizma.
. Neposredni povod za prigovor je šesti pasus Hajdegerovog pisma. Vjerovatno, ono što je Hajdeger napisao
iz logosa čini temeljnu karakteristiku Hajdegerovog svjetonazora. Nesporno je i da je ta ispalost
, Kant, Hegel) znači nešto bitno drugo od Hajdegerovog konotiranja izraza brigujuće ophođenje.
odsječka Bitka i vremena. I to je odlučno mjesto Hajdegerovog ispadanja iz logosa u krucijalnoj tematici
otvara perspektivu besmrtnog bića. Od Hajdegerovog bića za smrt Crkvom i u Crkvi stvara se biće za
ne vide ono što Vama jasno kao dan? Hajdegerovog nacizma, to je sasvim tačno ali je tačno i da je
: U ovom članku autor izlaže osnovna shvatanja Hajdegerovog prevazilaženja metafike, način njegove
nužno uključuje i govor o vremenu (daleko pre Hajdegerovog bivstvovanja i vremena). Vreme napreduje a
što sledi pokušaću da uporednim tumačenjem Hajdegerovog i Gelenovog pojma ljudskog okolnog sveta (