između zaraćenih strana i uspostave vezu na terenu. Zbog ove situacije održan je sastanak između komandanta Argentinskog bataljona u jedinici Čarli i komandanta potpukovnika Harambašića , kako bi se dogovorio prekid vatre na području Pakrac-Gavrinica .
dok još ima vremena da se rat zamijeni dijalogom Harambašić , u prisustvu civilnih vlasti sa područja Pakrac Gavrinica prihvatio je da otpočne sa predajom teškog naoružanja snagama UN-a, te da završi isti proces u naredna dvadeset i
u naredna dvadeset i četiri sata od momenta održavanja ovog sastanka. Predato naoružanje biti će smješteno u skladištima koja su pod nadzorom mirovnih snaga UN-a . Harambašić se, takođe, složio da sve lako naoružanje u posjedu njegovih 600 vojnika preda mirovnim snagama UN-a odmah po završetku ovog sastanka. Postignut je dogovor da se čitava ova
nadležnosti komadanta sektora da sprovedu nadzor ukoliko ova operacija bude zahtjevala više vremena od maksimalna dva dana koliko je za nju predviđeno . Harambašić je jasno naglasio da ovo nije predaja, već samo razduživanje sveg naoružanja pod njegovom kontrolom, te predaja istog mirovnim snagama UN-a sa ciljem da se isto uskladišti u
, te predaja istog mirovnim snagama UN-a sa ciljem da se isto uskladišti u skladišta pod potpunom kontrolom mirovnih snaga UN-a . Harambašića identifikovano je kao prostor koji uključuje i sela navedena u listi pridodatoj ovom dokumentu .
kao podpredsjednik hrvatske Vlade i izaslanik predsjednika Tuđmana dao je garancije da hrvatska vojska neće ulaziti na područja koja su bila pod kontrolom komadanta Harambašića . Također se složio da ni hrvatska policija neće ući na ova područja, te da će pitanje prisustva hrvatske policije na ovim područjima biti razmatrano u budućnosti. Gospodin
Papandopulo, Gavella, Ružička ( naš prvi Nobelovac, Čeh porijeklom ), Sorkočević iz albanske obitelji koja je prodavala Dubrovniku sijerak: sorgo ) itd. . Harambašić je srpskoga roda, kao i Tesla, Preradović ili Desnica među inim. Lista bi se lako dala produžiti i upotpuniti, ona sama po sebi obvezuje jednom vrstom, moglo bi se reći, ekumenske
janjičara koji su zauzeli Požarevac i krenuli prema Smederevu. Zbog opasnosti od daljih janjičarskih napada, 1797. godine formirana je srpska narodna vojska na čelu sa Stankom Harambašićem , koja je krajem aprila 1797. godine brojala oko 15.000 ljudi. Međutim, približavanje francuskih trupa turskim teritorijama ( zauzimanje Krfa i drugih Jonskih ostrva 1797 1799
kao daleko bolje nego u jednoj drugoj našoj pokrajini pod turskom vlašću. Srbi su imali svoje, od turskih vlasti, priznate poglavice, kakvi su, primera radi, bili Stanko Harambašić , vođa narodne vojske, knez Aleksa Nenadović, knez Ranko Lazarević i dr. Oni su imali oružje i jednu vrstu vojne organizacije, koja je prilično funkcionisala i od koje se tražilo ,
na području i ovaj dogovor će biti prekršen, nastavkom sukoba. Sastanku su prisustvovali komandant Sektora, hrvatski potpredsjednik, ispred vojske RSK potpukovnik Stevo Harambašić i šef Policijske stanice Gavrinica .
sekretara J. Akašija i generala Žanvijea . Harambašića radi sastanka koji će početi u 14.00 sati .
, minobacača i vatre iz automatskog naoružanja. Sva lica koja su se tamo zatekla bila su izložena žestokoj vatri, kao i kapetan Trojano, koji je bio sa g. Yakulom i potpukovnikom Harambašićem u vozilu .
imovina i civilno stanovništvo . Harambašić i šef policije Pakrac su zatražili od komadanta Argentinskog bataljona da im obezbjedi transporter radi lične bezbjednosti tokom putovanja. Iz humanih razloga zahtjev je
gdje ih voze i puštaju nije želio odgovoriti . Harambašića , čije je tijelo ekshumirano u Kukunjevcu. Od susjeda je čula da su po njega došla dvojica dok je bio u štali te da su mu rekli da će se brzo vratiti .
, ogoleli i prilično ispošćeni, požuriše da se čas pre dokopaju svojih imanja ili drugih poseda i da se brzo obeštete za dugu oskudicu. Domalo počeše i ubijanja. Pogiboše Stanko Harambašić , jedan od vođa narodne vojske, i knez Ranko Lazarević. Knez Aleksa Nenadović samo se slučajno spasao od pogibije. Kad je, tokom 1799. god., Pazvan-oglu ustao ponovo protiv