mnom se više ne rukuju često, reče mi onomad mali Harap , ne ljutite se, čika Vìda, ali ja imam dete.
. Ma, sve je u redu. Harap je jedne večeri izmislio da je mali Zolika Zèke u
, kada mu je iznenada sinula ta ideja. Šanji Harap je oženjen, ima šestoro dece, žena mu čeka sedmo
rekao je lekar strpljivo, a onda je i sa Šanjijem Harapom razgovarao, samo treba da se navuče, dodao je s
kod Mišija, ma nek ide ovaj život k vragu. Harap je nekada tamo išao, ali tada je u rupama još bilo
jednu i tornjaj se, smrdiš kao klozet. Šanji Harap radi u fabrici kože, tamo vlada neprijatan
nema tako imućnog čoveka, pa ipak. Harap , čak i kad sažaljeva nekog, radi to drugačije.
oca, majke, i od tebe, tako će se saznati. Šanji Harap se grozio vađenja krvi, a onda, kada je čuo da će
na biciklu pred kafanom kod Mišija, Šanji Harap se oslanja na bagrem-drvo po imenu Béla, guta
neobičnim, blagim osmehom prilazi mu, Šanji Harap jedva sme i da ga pogleda. Kao da se samom sebi
orgulja. Ništa, jeca jedan glas iz tela Šanjija Harapa , ništa, samo je danas sve tako čudno, čak i sunce
sredinom Drugog milenijama PHE. Civilizacija Harapa bila je na vrlo visokom stupnju razvoja. Četiri
na bijelo-zlatnim nogama, a jednoga drži Harap na glavi, crnoga lica i nogah u harapskom
otkrivenim u ruševinama drevnih gradova Harapa i Mohenđo Daro, na teritoriji današnjeg