" Prospera. Herstu i Dejvidu Hokniju, koje su otvorene u okviru Kulturne olimpijade, serije umetničkih događaja koji se odvijaju
) iz 1922, koje je potvrdilo Kjerkegarovu dihotomiju pisac potrebnjak publika. Lipman je zaključio da je koliko je Herstu bila potrebna publika, toliko publici bio potreban i lik proput Hersta, jer po njemu mnogi ljudi kupuju novine jer su im
već i opozicije, proporcijalno sastavu parlamenta. Herstu , Entoniju Gormliju i mnogim drugim svetski priznatim umetnicima to nije bilo tako teško. Rezultat je sjajna izložba
sam ubijen. Bila je to gadna zima. Znam šta ste pomislili. Ima jedna stara novinarska anegdota o Vilijemu Rendolfu Herstu koji je poslao mladog novinara pripravnika da izveštava o poplavi u Džonstaunu. To je za dečka bila velika šansa.
otvorena izložba mogla da bude shvaćena kao nekrolog za jednog takvog (Julian Spalding u Daily Mail). Ne znam koliko Herstu u konteksu Spaldingove kritike laska poređenje sa Dišanom čiji je čuveni pisoar ista Tejt kupila za 500,000 dolara.
bi korpus relevantnih veština zbog kojih bi bili ponosni na njega ostao isti. Herstu ljudi sami daju svoj novac. Jedan Lustig je bio umetnik pa je ljude morao da vara za novac. Bio je genije, pa je Herst veći