, zašto ste ovde držali konferenciju? Marko Đurić: Ne bih se složio sa vašom ocenom. Dakle, ekonomija u Srbiji jeste u stanju raspada. Ministarstvo ispred kojeg stojimo je jedno od najodgovornijih za to što su u Srbiji mala i srednja preduzeća destimulisana, što su dovedena na ivicu bankrotstva, što svakog meseca imamo 10.000 novih nelikvidnih preduzeća i to rezultira brojnim otkazima. Istovremeno, iza ovih vrata sede vladini zvaničnici koji se ističu licemerjem i hipokrizijom zagovarajući tobože ukidanje partokratije u Srbiji, iako znamo da i ovo ministarstvo i sva druga ministarstva u Srbiji jesu bastioni partokratije i da su upravo ljudi koji sede iza ovih vrata uveli partokratiju na velika vrata u Srbiju. Dakle, danas u Srbiji imamo 28.514 činovnika, dok je u vreme bivše SFRJ, dakle, kada se uzme celokupna savezna administracija, administracija svih bivših jugoslovenskih republika i obe socijalističke autonomne pokrajine, taj broj bio
je izveštaj o troškovima, trogodišnji izveštaj Fonda za kapitalna ulaganja je razmatran, kao što znate, i on se sada nalazi na Skupštini Vojvodine, pa i oni koji budu imali primedbe tog tipa će to moći da provere. Hvala vama još jednom što ste ovde, veliko je zadovoljstvo . hipokrizijom imate posla. Dakle, ni jednog od ovih dušebrižnika nema da nas ovde ubeđuju u validnost ovog predloga zakona .
¶ hipokrizijom . U osiromašenje kulturnih vrijednosti koje je dio univerzalno sprovođenog SAD mentalnog genocida, spada i "gej film" Srđana Dragojevića "Parada ", talentiranog režisera koji je, u ovom slučaju, prodao dušu đavolu" za šaku dolara ". Ne bi bilo čudno kada bi ovaj film, prepun neukusa i apsurda, dobio i poneku prestižnu filmsku nagradu, a možda i sami Oskar. To bi se uklopilo u aktualno zapadno humanističko smeće koje obuhvaća i nakaradno prikazanu homoseksualnost ,
¶ hipokrizijom svojih sugrađana koji doživljavaju religioznu euforiju na propovedi navodno samo-osakaćenog slepog propovednika i njegove odrasle ćerke koja u transu pada u nesvest. Odlučuje da osnuje svoju sopstvenu "Hristovu Crkvu bez Hrista ", crkvu u kojoj slepi ne vide, bogalji ne hodaju, a mrtvi ostaju mrtvi .
, ali očigledno je da se u funkcionisanju naših stranaka gotovo ništa bitno ne menja, one samo potvrđuju već poznati oligarhijski obrazac. Možda mi demokratiju naivno i utopijski tražimo tamo gde nje i ne može biti . hipokrizijom i licemerstvom. Dalekosežno gledajući, za Demokratsku stranku je veoma štetno da njen predsednik bude jači od stranke. Ovakvo funkcionisanje Demokratske stranke kao marketinške agencije do sada je davalo dobre izborne rezultate, ali je veliko pitanje dokle će biti tako. Ovakav koncept u stvari razara unutrašnji stranački život, oduzima mu političku i idejnu dinamiku i podređuje ga zahtevima političkog marketinga. U nekoliko navrata je predsednik DS-a govorio o
našeg izražavanja i naše obuzetosti na svim planovima, - od nesmirenih damara revolta do prodiranja ka tajanstveno zračećoj slepoj tački mentalne mrežnjače gde će se najzad, sunovraćene u vanvremenost, zbrisati, i gde se već nište, sve kontradikcije, - samo su uobličenja nužnosti tog odgovaranja . hipokrizijom formula-naočnjaka ( "moje carstvo nije od ovoga sveta ", ta jedna samo dovoljna da žigoše podlost onih koji su prodali duh ), vuče jedne karnevalske i mrtvačke taljige, oko kojih skakuću livrejisane marionete i intelektualne pudlice, uz jatačku muziku kojom hoće da nas zagluše i da nas rastroje, da ne bismo opazili da je to lažno triumfalna i nakinđurena povorka zaista samo pogreb jednog balsamovanog lešnog doba, kroz ledenu i puku prazninu ljudskih života, - i gledati u
. U prvom periodu angažovanja radio sam ono što sam želeo, sa uverenjem u ispravnost svoga delovanja i sa spremnošću da trpim posledice, što se i desilo. U drugom periodu bio sam užasno nezadovoljan ne samo stanjem u društvu nego još i više odnosima u strankama, gde nije bilo ni drugarstva ni unutarstranačke demokratije, o čemu se vrlo malo priča, nije bilo ni solidarnosti. Susretao sam se s većom sebičnošću nego ranije, s beskrupuloznom borbom za moć i privilegije, s hipokrizijom . Shvatio sam da te stvari idu uz profesionalnu politiku, da se ja tu ne osećam ugodno, a ipak snosim deo odgovornosti za loše društvene tokove, da svojim prisustvom pokrivam nečije loše i štetne poteze i povukao sam se. U pogledu pragmatične politike, nisam bio uspešan. Svakako da je u toj pragmatičnoj politici najuspešniji Boris Tadić. Počeo je takoreći ni od čega, iz nekog drugog ešalona DS, i ostvario to što je ostvario. Takva pragmatična politika podrazumeva i razne
da prizna poraz govoreći istovremeno da je ipak on ostvario dobar rezultat. Inače, to je bilo prvi put da je Đukanović rekao makar nešto pozitivno o Lekiću. Tokom kamapanje ga je ostrašćeno i uz vidljivo znojenje i bledilo, optuživao da je plaćenik i ' ' sluga ' ' Koštunice ( sa kojim je navodno organizovao ubistvo novinara Duška Jovanovića ) i Miloševića, lično ga je vređao i potcenjivao govoreći da je konformista, neostvareni diplomata i činovnik, koji se ' ' rodio ' ' sa hipokrizijom i da ne sme za ništa da se žrtvuje, i da ni u ' ' ružnim mislima ' ' ne može zamisliti Lekića na mestu predsednika. [ 3 ]
Zašto ne bi bilo moguće? I oni su obični smrtnici, skloni gresima poput ostalih ljudskih stvorova. Nisu, dakle, božji emisari zaduženi da na zemlji sprovode volju svevišnjeg, kakvima pokušavaju da se predstave Pa čak i da su bliži Bogu od običnih vernika, ne bi smeli da, u odnosu na njih, imaju protekciju kod nadležnih institucija sekularne države E, tu Crkva, ako joj je zaista stalo do ove Srbije, kao što potencira, treba da stvari konačno nazove pravim imenom, raščisti sa hipokrizijom i otvoreno progovori o mračnim tajnama koje zapravo i nisu tajne .
pozicije ljudi na njenim dvema stranama ? hipokrizijom dostojnom Mire Marković, ne priznaje sud koji je sama ustanovila. I utoliko to je "lažni sud ". To je" lažni zatvor ". Jeste, ali ima prave rešetke i iza njega će sedeti prave ubice. I, kao što sad neko u Hagu, umesto mene, mora da trpi Miloševićevu monomaniju, tako je za Beograd očigledno bolje da crne kapuljače sede tamo nego da kod kuće ubijaju premijere .
borci za naše svete sokolske ideale i našu uzdanicu, našeg mladog ..... Starešinu Kralja Petra II U istom broju Oka Sokolovog objavljen je akt Sokolske župe Zagreb: Val nove slobode, koji je zahvatio i prekrio ove naše krajeve prisililo je mnogu našu braću, mnoge sestre, da ili pojedinačno ili sa svojim porodicama ostave domaće ognjište ...... te da ... begaju u krajeve, gde ta sloboda svojim grešnim zagrljajem još nije ugušila svaki plemeniti osećaj, svojom ciničkom hipokrizijom nije uništila pravo na život i opstanak svakog pojedinca, o kome vole svakom prigodom da govore baš ti najgrlatiji propovednici i sledbenici te nove slobode. U tim po nas tako crnim danima i opet je došlo do izražaja pravo sokolsko bratstvo, koje je na najefikasniji način potvrdilo staru reč, da se u nevolji poznaje prijatelj. Došlo je do punog izražaja u našoj dragoj prestonici i njegovom Sokolstvu, u prvom redu kod bratskog Saveza, a jednako i kod bratske Župe te bratskih
ljude bez ljubavi. Stiče se utisak da se osećaju dobro samo kada ispoljavaju tu ogromnu agresiju jer inače je ne bi toliko ispoljavali . hipokrizijom .
neodgovornosti za ono što činimo kao da je prešlo u lagodnu naviku . hipokrizijom . Ovo savetodavno mišljenje MSP-a je veliki udarac za proevropske i demokratske snage u Srbiji i pokazuje do koje mere su licemerstvo i politički interesi velikih sila iznad elementarnih demokratskih normi. Kada potpredsednik SAD Džozef Bajden kaže da SAD podržavaju nezavisnu državu Kosovo i da garantuju njen suverenitet i teritorijalni integritet, onda je svakome jasno da je presuda doneta pre nego što je naša inicijativa i pokrenuta .
sudeci ne dopada, jer potkopava nase iluzije o demokratskom Zapadu kao idealu kome treba teziti hipokrizijom " najveće demokratije na svetu ", jasno i glasno govorio o zločinačkoj politici američkih predsednika. Za nas u Srbiji je posebno značajno što je razmaskirao propagandnu laž da je bombardovanje Srbije 1999. izvršeno zbog sprečavanja humanitarne katastrofe. Ukazao je na to da je upravo bombardovanje izazvalo humanitarnu katastrofu. Na kraju je otkrio i pravi razlog bombardovnja Srbije, koji nema veze sa Kosovom, a to je OTPOR Srbije Vašingtonu u vidu vođenja
punu opredeljenost za unapređenje odnosa sa BiH i bolji život u kome nema ratova, da li zbog njegovog portparolisanja Miloševiću treba da ga osudimo zbog susreta sa Izetbegovićem ili da prekorimo Bakira što zaboravlja kad neki od nas u Srbiji nikad neće zaboraviti ? hipokrizijom ili ga pretvarati u sektaško nerazumevanje istorijskih procesa. Niti to treba da bude alibi za ličnu nesposobnost. Tačno je da su mutirane devedesete svojim zlom zadojile i neke klince koji su se u njima rodili, ali je i tačno da je superstruktura Miloševićevog režima ili u Hagu, ili u domaćim zatvorima, ili pod zemljom. I uz sve trule kompromise, to je zasluga petooktobarskih snaga - od Đinđića i Živkovića do Tadića, ne zanemarujući i broj onih koje je Koštunica uz kafu i