, u sekreciji hlorovodonične kiseline u želucu, kao neurotransmiter u izvesnim moždanim regijama. Postoje tri tipa histaminskih depoa i to: mastociti, bazofilni leukociti i mukoza gastrointestinalnog trakta. Mastociti sintetišu histamin.
holesterola, problem može predstavljati i to što su morski plodovi često uzrok alergijskih i nealergijskih, histaminskih reakcija.
. Imunohistohemijska analiza je korišćena da potvrdi dijagnozu. Kod pacijenata sa simptomima blokatori histaminskih receptora se često koriste za tretiranje crvenila, pruritusa i gastrične hipersekrecije. Kromolin-natrijum se
daleko jednostavniji i bezbedniji za upotrebu. Ipak, plodovi mora su veoma čest uzrok alergijskih i nealergijskih, histaminskih reakcija.
u kupiranju simptoma. Loratadin (uveden 1993 godine) deluje anti-alergijski kao snažni i selektivni antagonist H1 histaminskih receptora na periferiji, sa neznatnim afinitetom za H receptore u CNS-u, pa zato ne de-luje sedativno. Osim toga,
nastaje kolaps kapilara a u mišićima i tkivima javlja se ishemija. Skeletnih mišići reaguje na ishemiju oslobađanjem histaminskih supstanci koje povećavaju propustljivost krvnih sudova. Plazma sve više izlazi iz kapilara. U kapilarima se
Omeprazol). To su lekovi jednostavni za korišćenje, obično uzima jedna tableta dnevno. Ostali lekovi su antagonisti histaminskih receptora poput Ranisana (Ranitidin), mada su oni koriste mnogo redje, zbog efikasnosti inhibitora protonske pumpe
uha. Ranisan Ranitidin u obliku rnitidin hidrohlorida. Renatidin je kompetitivni, reverzibilni antagonist histaminskih H2 receptora u sluzokoži želuca, koji inhibira i bazalnu i stimulisanu (hrana, histmin, lekovi) sekreciju gastrične