(nezavisno) Holdejnovi u Engleskoj, počeli su poricanjem da i dalje postoje uslovi za prvo stvaranje života. Oparin i Holdejn tvrdili su da je rana atmosfera morala biti drugačijeg sastava nego današnja. Preciznije, u njoj nije moglo biti
kod Darvina mnoštvo ovakvih odlomaka, kao što ih ima i kod njegovih nastavljača, velikih evolucionista XX veka poput Holdejna , Rajta, Dobžanskog, Majera, Gulda i drugih. Ser Ronald Ajlmer Fišer (1890 - 1962), začetnik Moderne sinteze, tvorac
projekti više nisu u onoj meri preteča i vesnik budućnosti a naročito onoga što bismo mogli po uzoru na ljude poput Velsa Holdejna (Džulijana) Hakslija Tesle Ciolkovskog nazvati kosmičkom vizijom budućnosti čovečanstva. Naprotiv može se uočiti
tzv. sintetičke teorije evolucije, u čijem oblikovanju je učestvovao niz istaknutih naučnika (Ronald Fišer, Džon Holdejn , Sjujel Rajt, Teodosijus Dobžanski i drugi), u biološkoj nauci su konačno odbače-ne druge teorije koje su, na primer,
naučno zasnuje znanje o suštini života 32. Holdejn došao do sličnih, ali ovima nesvodivih, naučnih rezultata s područja biohemije života, pa se onda ovakva, dakle
fazu nastajanja života, u kojoj život nastaje na nivou mnogodimenzionalnih struktura (koagulanti, koacervati), a Holdejn je u opisu porekla života pošao od uverenja da je zemaljska atmosfera bila bogata ugljenikom do nastajanja života a
bila bogata ugljenikom do nastajanja života a onda su prva živa bića bila verovatno ogromni molekuli, tako da Holdejn ne spominje koagulante i koacervate. Posle prikaza procesa biohemijske evolucije, koja je slična Oparinovom
biohemijske evolucije, koja je slična Oparinovom konceptu, a prema kome hemijska evolucija prethodi biološkoj, Holdejn je bio i na stanovištu koncepcije o genobiozi, prema kojoj je makromolekularni sistem, tipa gena, zapravo prva
makromolekularnog sistema s funkcijama genetičkog koda (koncepcija pod imenom neobioza). Evolucija za Holdejna nije jednostavan uzlazni pravolinijski red koji se dovršava čovekom, kako se to tvrdilo idejom napredovanja u
ne odgovara autentičnoj misli Marksa i Engelsa, ali da to i nije sasvim bitno, bitan je njen uticaj na druge teorije, kod Holdejna naprimer. Dakle, nikakva dijalektička protivrečnost ne može da bude osnovni zakon svakog kretanja i svake evolucije
20 - ih godina naseg veka. Pa su se oni onda iscupali u takozvanoj "sintetskoj teoriji" koju su predlozili Fiser, Rajt, Holdejn , Dobzanski. To se zove "neodarvinizam ".
na sebi, koja seže unazad do srednjovekovnih alhemičara, a u 20. veku ju je posebno zagovarao veliki Džon B. S. Holdejn , nazvao je sebe zamorčetom B.
1964. godine u radu oksfordskog teoretičara Vilijama Hamiltona. Na Hamiltona je presudno uticao članak genetičara Holdejna u kojem se ovaj šalio da bi život dao za dva brata i osam rođaka. Pozadina ove šale je čista genetska istina: braća nose
promene bez pomoći imaginarne Lamarkove snage. Danas je upotreba matematičkih modela koje su formulisali Fišer, Holdejn i Rajt u merenju evolucionih promena sasvim uobičajen i neophodan element u evolucionim istraživanjima.